Najčudniji svjetski rekordi dokaz su da ljudska mašta nema granica, a upornost još manje, jer dok jedni treniraju za maraton, drugi godinama puštaju nokte, balansiraju žlice na tijelu ili jedu isti hamburger svaki dan već pola stoljeća.
Guinnessova knjiga rekorda odavno nije samo popis najbržih i najjačih, nego i enciklopedija najbizarnijih ideja koje su ljudi odlučili dovesti do svjetskog vrha. I dok se nekim rekordima smijemo, iza većine stoji posvećenost koja bi postidjela i profesionalne sportaše.
U nastavku slijedi 12 rekorda koji izazivaju nevjericu, smijeh i ono neizbježno pitanje: tko se uopće sjetio da se ovo može mjeriti? Uz svaki donosimo i priču koja stoji iza njega, jer su rekorderi često zanimljiviji od samih brojki.
A na kraju otkrivamo i kako se službeni rekord uopće postavlja, za slučaj da nakon čitanja poželite i sami ući u povijest, po mogućnosti u nekoj kategoriji koju još nitko nije smislio. Već smo pisali o najbržoj zamjeni motora ikada.
Zašto nas neobični rekordi toliko zabavljaju
Guinnessova knjiga rekorda nastala je šezdesetih godina prošlog stoljeća iz krčmarske rasprave o najbržoj ptici, a danas je jedna od najprodavanijih knjiga svijeta i globalna institucija. Njezina tajna nije samo u brojkama, nego u priči koju svaka brojka nosi: iza svakog rekorda stoji čovjek koji je odlučio biti najbolji u nečemu, pa makar to nešto bilo nošenje pčela na tijelu. Ta kombinacija apsurda i posvećenosti neodoljiva je formula. Smijemo se ideji, ali se divimo izvedbi.
Psiholozi kažu da nas neobični rekordi privlače i zato što demokratiziraju uspjeh, jer za većinu ljudi olimpijska medalja nikad neće biti dostupna, ali kategorija poput najbržeg jedenja hot-doga ili najveće kolekcije gumenih patkica teoretski jest.
Rekordi su podsjetnik da se izvrsnost može pronaći bilo gdje, pa i tamo gdje je nitko ne traži. Uostalom, svijet u kojem netko drži rekord u razbijanju oraha laktom jednostavno je zabavnije mjesto za život. A takvih je primjera, vidjet ćete, više nego dovoljno.
12 najčudnijih svjetskih rekorda svih vremena
Popis je složen bez posebnog redoslijeda, jer rangirati bizarnost bilo bi nepravedno prema svim ovim velikanima neobičnog. Neki od rekorda mijenjali su vlasnike kroz godine, pa se konkretne brojke stalno pomiču, ali kategorije ostaju vječne. Uz svaki primjer stoji i razlog zašto je zaslužio mjesto među legendama, a čitatelje unaprijed upozoravamo: neke od ovih disciplina izazivaju neodoljivu želju za isprobavanjem, čemu se treba oduprijeti barem do kraja članka.
1) Čovjek koji je pojeo više od 34 tisuće Big Macova
Amerikanac Don Gorske od 1972. godine jede Big Mac praktički svaki dan i uredno bilježi svaki obrok, čime je zaslužio rekord za najviše pojedenih Big Macova u životu. Brojka odavno prelazi 34 tisuće i dalje raste, jer Gorske ne pokazuje namjeru stati. Najbolji dio priče: tvrdi da mu je zdravlje uredno, a kolekcija računa i kutija služi kao službeni dokaz. Predanost jednom sendviču rijetko je kad izgledala ovako epski.
2) Najdulji nokti na svijetu, mjereni u metrima
Rekorderke u puštanju noktiju svoje “manikure” mjere u metrima, jer ukupna duljina svih noktiju najustrajnijih među njima prelazi duljinu manjeg stana. Nokti se puštaju desetljećima, a svakodnevni život s njima postaje poseban sport, od odijevanja do otvaranja vrata. Rekorderke priznaju da su žrtvovale mnogo praktičnosti, ali slava u Guinnessovoj knjizi rekorda očito vrijedi truda. Škare u ovoj priči igraju ulogu glavnog negativca.
3) Iskakanje očiju iz duplji kao disciplina
Amerikanka Kim Goodman drži rekord u iskakanju očnih jabučica, koje može izbaciti iz duplji za više od centimetra, što je prizor koji se ne zaboravlja lako. Talent je, kako kaže, otkrila slučajno, a danas ga demonstrira po televizijskim emisijama diljem svijeta. Liječnici uredno napominju da ovo nije vještina koju treba vježbati kod kuće. Neki rekordi jednostavno se rode, a ne treniraju.
4) Najviše žlica balansiranih na tijelu
Balansiranje žlica na tijelu službena je kategorija u kojoj rekorderi na sebi drže više od 50 metalnih žlica odjednom, koristeći navodno posebna svojstva svoje kože. Prizor čovjeka prekrivenog priborom za jelo izgleda kao moderna umjetnička instalacija. Kategorija je iznjedrila i pravu malu međunarodnu konkurenciju, jer se rekord u posljednjem desetljeću više puta obarao. Negdje u svijetu netko upravo sada stoji vrlo, vrlo mirno.
5) Najbrže trčanje na 100 metara u štiklama
Sprint na visokim petama službena je disciplina u kojoj rekorderke stotku pretrče za nešto više od 13 sekundi, što je vrijeme kojim bi se ponosio i poneki rekreativac u tenisicama. Pravila su stroga pa je propisana minimalna visina pete i obavezan je cijeli sprint bez pridržavanja. Kategorija je popularna na dobrotvornim utrkama diljem svijeta, gdje redovito padaju i muški rekordi. Gležnjevi diljem svijeta solidarno protrnu na sam spomen.
6) Najveća kolekcija gumenih patkica
Među kolekcionarskim rekordima posebno mjesto drži zbirka gumenih patkica koja broji više od devet tisuća primjeraka, uredno katalogiziranih i izloženih. Vlasnica je skupljanje počela nedužno, kao i svaki kolekcionar, a završila s kućom u kojoj patkice imaju više prostora od ukućana. Guinnessova knjiga rekorda prepuna je sličnih kolekcija, od sličica do usisavača. Granica između hobija i rekorda, očito, mjeri se tisućama komada.
7) Najdulje dlake u ušima
Indijski rekorder Radhakant Baijpai proslavio se najduljim dlakama u ušima, izmjerenima na više od 25 centimetara, koje odbija skratiti jer ih smatra blagoslovom i zaštitnim znakom. Kategorija zvuči nemoguće dok se ne vide fotografije, nakon kojih se više ništa ne čini nemogućim. Njegova supruga navodno ima drugačije mišljenje o blagoslovu, ali rekord je rekord. Priroda ponekad sama bira svoje šampione.
8) Najviše majica obučenih odjednom
Oblačenje što više majica odjednom disciplina je u kojoj rekorderi na sebe navuku više od 250 komada, pretvarajući se u hodajuću planinu tekstila. Pokušaj traje satima, zahtijeva pomoćnike i majice u veličinama od S do onih šivanih po mjeri. Završna faza, u kojoj rekorder više ne može spustiti ruke, redovito je vrhunac snimki. Odlična vijest za sve koji ne znaju što bi s ormarom punim starih majica.
9) Najglasnije podrigivanje na svijetu
Britanski rekorder Paul Hunn desetljećima drži titulu najglasnijeg podrigivanja, izmjerenog na više od 109 decibela, što je glasnije od motorne pile i nekih rock koncerata. Mjerenje se obavlja profesionalnom opremom i pod strogim uvjetima, jer i bizarne kategorije traže ozbiljnu metodologiju. Rekorder svoju vještinu opisuje kao dar uz koji ide i društvena odgovornost. Susjedi bi vjerojatno dodali još pokoju riječ.
10) Najviše puževa na licu
Držanje živih puževa na licu punih deset sekundi kategorija je u kojoj rekord drže pojedinci s više od 40 puževa istovremeno, uglavnom djeca s neobjašnjivo čeličnim živcima. Puževi se broje tek kad svi ostanu na licu propisano vrijeme, što pokušaj čini ljigavom vježbom strpljenja. Kategorija redovito osvaja naslovnice jer fotografije govore više od tisuću riječi. Higijena lica nakon pokušaja, srećom, nije dio službenog mjerenja.
11) Najviše ljudi odjevenih u Štrumpfove
Masovni rekordi posebna su liga, a među najsimpatičnijima je okupljanje više od tri i pol tisuće ljudi obojanih i odjevenih u Štrumpfove u jednom francuskom gradiću. Pravila su neumoljiva: svaki sudionik mora biti potpuno plav, s kapicom, inače se ne broji. Slične masovne kategorije uključuju okupljanja Djedova Mrazova, dinosaura i mumija. Dokaz da su najčudniji svjetski rekordi ponekad i najveseliji timski sport.
12) Najdulji jezik i ostale tjelesne legende
Kategorije tjelesnih posebnosti vječni su hit, a rekord za najdulji jezik, koji prelazi 10 centimetara mjereno od vrha do gornje usne, među najtraženijim je stranicama knjige. Uz njega tu su i najveća usta, najdulji vrat i najviše zuba, kategorije u kojima priroda dijeli karte, a rekorderi ih ponosno igraju. Ove kategorije podsjećaju da je ljudsko tijelo samo po sebi najveća atrakcija. Ogledalo nakon ovog popisa dobiva sasvim novu svrhu.
Kako se uopće postavlja službeni rekord?
Postupak je ozbiljniji nego što bi se za nošenje puževa na licu očekivalo, jer svaka prijava prolazi kroz službenu proceduru.
Procedura uključuje dabir postojeće kategorije ili prijedlog nove, prijava s detaljnim opisom, čekanje smjernica i zatim pokušaj pred svjedocima, uz video dokaze i precizna mjerenja. Guinnessova organizacija odbija kategorije koje su opasne, štetne ili se ne mogu objektivno mjeriti, pa kreativnost ipak ima granice. Za novu kategoriju treba dokazati i da je mjerljiva, dostižna drugima i dovoljno zanimljiva, jer disciplina u kojoj se može natjecati samo jedna osoba nije rekord nego osobitost. Obaranje rekorda uz službenog suca na licu mjesta brže je, ali se i naplaćuje. Za slavu se, kao i uvijek, ili čeka ili plaća.
Prijave se mjere desecima tisuća godišnje, a odobri se tek manji dio, pa je i samo ulazak u proceduru svojevrsno natjecanje. Najviše šanse imaju jasno mjerljive discipline s postojećom konkurencijom, jer obaranje tuđeg rekorda prolazi lakše od izmišljanja vlastite kategorije. Tu je i pravilo koje mnoge iznenadi: rekorder mora biti spreman na javnost, jer se rezultati objavljuju i postaju meta budućih izazivača. Titula, drugim riječima, nikad nije trajno vlasništvo, nego posudba do sljedećeg upornijeg.
Zanimljivo je da najviše prijava ne stiže od profesionalaca, nego od običnih ljudi koji su negdje u svakodnevici otkrili svoju nadnaravnu sposobnost: brzo slaganje čaša, pamćenje znamenki, oponašanje zvukova. Stručnjaci za motivaciju u tome vide zdravu ljudsku potrebu da se bude najbolji u nečemu, ma koliko to nešto bilo maleno. Rekord, kažu rekorderi, mijenja način na koji čovjek gleda sebe. A publika dobiva ono najvrjednije: priče uz koje se svijet čini manje ozbiljnim mjestom.
Rekordi iz Hrvatske i regije
Hrvatska se u Guinnessovoj knjizi rekorda pojavljuje češće nego što bi se očekivalo, i to u rasponu od sporta do gastronomije. Tu su masovni pothvati poput najveće sinkronizirane plesne točke ili rekordnih količina pripremljenih tradicionalnih jela, kod kojih cijeli gradovi kuhaju u kotlovima veličine manjeg bazena.
Kobasice duge stotine metara, divovske pite i rekordne fritule redoviti su gosti lokalnih manifestacija koje ciljaju službeno priznanje. Gastronomski rekordi posebno su popularni jer nakon mjerenja slijedi najbolji dio, a to je jelo.
Regija općenito gaji slabost prema masovnim i simpatičnim kategorijama, od najvećeg kola do rekordnih okupljanja ljudi u narodnim nošnjama. Takvi pokušaji obično imaju i turistički motiv, jer vijest o rekordu obiđe svijet brže od bilo koje plaćene kampanje. Organizatori priznaju da je papirologija oko službenog priznanja zahtjevnija od samog pothvata, ali učinak opravdava trud. Mali narodi, pokazuje se, posebno vole velike brojke.
Za one koje je popis nadahnuo, poruka je jasna: kategorija ima napretek, a mnoge čekaju prvog ozbiljnog kandidata iz ovog dijela svijeta. Obaranje rekorda ne traži nužno nadljudske sposobnosti, nego ideju, upornost i spremnost na pomalo blesavu slavu. Povijest neobičnih rekorda pisali su upravo obični ljudi s neobičnim idejama. Sljedeće poglavlje moglo bi imati i domaći potpis.
Što nas ove priče zapravo uče
Iza smijeha koji izazivaju, najčudniji svjetski rekordi nose i neočekivano ozbiljnu poruku o ljudskim sposobnostima jer gotovo svaka od ovih priča priča je o godinama discipline, vježbe i odricanja za cilj koji većina ne bi ni razumjela.
Don Gorske vodi evidenciju pola stoljeća, kolekcionari katalogiziraju tisuće predmeta, a sprinterice u štiklama treniraju kao i svaki atletičar. Predanost ne pita za smisao, i upravo je to čini fascinantnom. U svijetu opsjednutom korisnošću, ovi ljudi rade nešto samo zato što mogu, i u tome su najbolji na planetu.
Zato sljedeći put kad naiđete na vijest o novom bizarnom rekordu, iza naslova potražite priču, jer tamo se obično krije netko tko je pronašao svoju stvar i odlučio je dovesti do kraja. A tko zna, možda i vi imate skriveni talent koji čeka svoju kategoriju: brzinu slaganja rublja, pamćenje registarskih tablica ili zviždanje unatrag.
Guinnessova knjiga rekorda prima prijedloge, povijest čeka, a konkurencija je, barem u nekim kategorijama, iznenađujuće rijetka. Najčudniji rekordi tek trebaju biti postavljeni.
coolhr