Morski pas: 10 zanimljivosti o predatoru iz dubina

Morski pas oduvijek je izazivao velik strah kod ljudi. Ove drevne životinje često su predstavljene u medijima kao krvoločni predatori, a priče o velikim psinama poput Megalodona i mogućnost njihova postojanja oduvijek su okupirale ljudski um. Upravo ovaj negativan stav prema morskim psima razlog je njihovoj ugroženosti i padu populacije morskih pasa u svijetu. Ipak, postoji li razlog da se bojimo morskih pasa, ili je samo riječ o dugogodišnjoj stigmatizaciji ovih posebnih bića?

Gdje žive morski psi? 

Morski psi žive u pet oceana: Atlantskom, Tihom, Indijskom, Južnom i Arktičkom. Neke vrste mogu se pronaći i u slatkovodnim rijekama i jezerima. Ono što valja napomenuti je da su morski psi iznimno skloni migraciji i preseljavanju. Oni putuju na iznimno velikim udaljenostima kako bi osigurali da imaju dovoljno hrane za opstanak. 

Možemo ih pronaći u toplim i u hladnim vodama, jer imaju veliku sposobnost prilagodbe i veliku raznolikost što se tiče vrsta. Možemo ih pronaći i u otvorenim i zatvorenim morima, ako imaju dovoljno hrane i ako je okolina povoljna. 

morski pas
FOTO: SHUTTERSTOCK

Morski psi su vrlo prilagodljivi i otporni te se mogu prilagoditi na razne promjene u okolišu. Zbog toga mnogi vjeruju da su predatori koje evolucija nikad neće u potpunosti zamijeniti, a biolozi ih jako vole proučavati u različitim okolinama.

Je li morski pas riba?

Iako nas morski pas izgledom i veličinom podsjeća na neke morske sisavce poput kita, on je zapravo po vrsti ipak riba. Morski psi spadaju u skupinu hrskavičnjača, skupa sa ražama, dakle anatomijom se drastično razlikuju od riba koštunjača, s kojima se mi najčešće susrećemo i koje često konzumiramo u hrani. 

FOTO: SHUTTERSTOCK

Najjednostavniji način da potvrdimo da je morski pas riba jest da primijetimo njegove škrge, zbog toga što ih morski sisavci ne posjeduju. One se nalaze ispred prsnih peraja, na stranama tijela. One imaju istu ulogu kao i kod svih riba; služe za disanje, to jest uzimanje kisika iz vode. Dakle, oni dišu pod vodom i nemaju potrebu za izranjanje poput sisavaca. Ove škrge nemaju škržni poklopac koji nalazimo kod riba koštunjača, već se radi o prorezima koji su direktno izloženi okolini.

Morski psi spadaju u najveće vrste riba, a kitopsina je najveća riba na svijetu, i može dostići dužinu od čak 12 metara i težiti preko dvadeset tona. Ipak, oni mogu biti i jako mali pa tako patuljasti morski pas naraste do veličine od samo dvadesetak centimetara. 

Čime se hrane morski psi? 

Morske pse možemo nazvati oportunistima kada je riječ o prehrani. Jedu gotovo sve: od malenih riba i beskralježnjaka do velikih životinja poput pingvina, morskih ptica, tuljana, i ostataka mrtvih kitova. Ovo naravno ovisi o vrsti morskog psa, ponajviše o veličini i načinu lova. Za morske pse karakterističan je njihov dobar njuh te se uz to oslanjaju i na svoj vid, zvuk i vibraciju. Naime, neki morski psi mogu osjetiti miris krvi na preko četiri stotine metara udaljenosti. 

Spomenuli smo ulogu veličine morskog psa u prehranu, no nije uvijek slučaj da će veći morski pas pojesti veći plijen. Jako velike vrste poput spomenutih kitopsina hrane se filtriranjem vode, tako da unose mikroskopski plankton koji im služi kao hrana. 

Jedu li morski psi ljude? 

Iako mnogi filmovi popt poznatih Ralja stvaraju dojam da morski psi jedu ljude, ovo nije čest slučaj. Morski psi ne vole se približavati ljudima, a ako dođe do napada to je zato što se morski pas osjeća ugroženo, ili zato što je čovjeka zamijenio za svoj uobičajen plijen. Primjerice, surferi često mogu biti zamijenjeni za kornjače kojima se određeni morski psi hrane (oblik surferske daske liči na kornjaču). Također, napadi se najčešće događaju u blizini nasukanih trupla kitova. U ovom slučaju morski psi će se nakupiti da se nahrane tkivom mrtvog kita, ali neće moći razaznati tko je njegov uobičajeni plijen. 

Polažu li morski psi jaja?

Morski psi su nevjerojatno raznoliki. Tako će neki polagati jaja, dok će drugi rađati žive mlade. Zbog toga je potrebno razlikovati dva termina: viviparnost i ovoviviparnost. 

Ovoviviparnost je način razmnožavanja u kojemu se zametak razvija u jajetu koje je unutar tijela majke te nema polaganja jaja. Mlado se izliježe u tijelu majke i zatim izlazi iz nje. Za ovaj način razmnožavanja karakteristično je to da s embrij hrani isključivo žumanjkom jajeta, dakle nema povezanosti s majkom kao što je to kod ljudi. Ovoviviparnost je specifična za kitopsine. 

FOTO: SHUTTERSTOCK

Viviparnost je živorodnost to jest način razmnožavanja u kojemu se zametak tijekom cijelog svog embrionalnog razvoja nalazi u tijelu majke te se hrani uz pomoć majčinog krvotoka, često preko placente. Dakle, neki morski psi poput morskih pasa čekićara ne stvaraju jaja i rađaju žive mlade. 

Ono što je za sve morske pse točno jest da se događa unutarnja oplodnja te da, za razliku od drugih riba, stvaraju manji broj dobro razvijenih potomaka, a ne velik broj slabo razvijenih. Stoga, nakon rođenja, ovi dobro razvijeni potomci odmah kreću u samostalni život te majka uopće ne brine za svoje mlade.

Spavaju li morski psi?

Morski psi ne spavaju, već imaju aktivna razdoblja i razdoblja odmora u kojima štede energiju. Dakle, oni su ili uvijek u pokretu što je karakteristično za većinu morskih pasa, ili ponekad miruju bez da se pomiču što nalazimo samo kod nekih vrsta, no to ne možemo nazvati spavanjem u punom smislu riječi.  

Koliki je životni vijek morskog psa? 

Većina morskih pasa u divljini preživi između dvadeset i trideset godina. Neki morski psi, poput Grenlandskih morskih pasa iznimno su stari, a znanstvenici vjeruju da je najstariji nama poznat morski pas star čak dvije stotine godina.

Nažalost, kad se drže u zatvorenom prostoru, morski psi žive najčešće oko deset godina, zbog toga što su osjetljivi na ovakvo neprirodno okruženje. 

Je li Megalodon ikada postojao?

Megalodon se smatra najvećim morskim psom pa time i najvećom ribom koja je ikad živjela, a postoje brojni nalazi koji nam govore da je ova golema psina uistinu postojala. Fosilni nalasci upućuju na to da je živio od ranog miocena (otprilike prije 23 milijuna godina) do kraja pliocena (prije 2,5 milijuna godina). 

Sam naziv „megalodon“ dolazi od riječi „divovski zub“ koji je upravo fosilni ostatak ove vrste. Ovi ostatci pronađeni su u plitkim mjerenim i tropskim morima, i datiraju iz miocena, a nalazi koji su iz pliocenske epohe mnogo su rjeđi i stoga je jasno da je već krajem ove epohe krenulo izumiranje ove vrste. Vjeruje se da je prosječna duljina megalodona bila desetak metara, ali da su najveći mogli dostići čak 17 metara, dok neki znanstvenici vjeruju da su postojale i jedinke od 25 metara.  

Je li morski pas ugrožena vrsta?

Da, mnoge vrste morskih pasa su ugrožene. To je primjerice morski pas čekićar, kitopsina i velika bijela psina. Razlog ovome jest što se suočavaju s brojnim nepogodama: pretjeranim lovom, porastom temperatura mora, gubitkom staništa. U Aziji su oni često izlovljavani kako bi im se uzele peraje koje su glavni sastojak jedne jako skupe tradicionalne juhe koja se priprema u Kini, Tajvanu i zemljama u blizini.  

Koliko vrsta morskih pasa nalazimo u Jadranu?

U svijetu postoji devetstotinjak vrsta nama poznatih morskih pasa, a kako dublje istražujemo oceane tako otkrivamo nove vrste. U Mediteranskom moru čak petnaestak vrsta morskih pasa pronašle su svoj dom. Ipak, u Jadranskom moru koje je zatvorenije, nećemo toliko često pronaći morske pse. Ovi morski psi nisu problematični plivačima, jer ne prilaze obalama, već se nalaze u mirnijim dijelovima Mediterana.

U Jadranu je dosad viđeno nešto preko deset vrsti morskih pasa, od kojih su samo tri vrste potencijalno opasne: velika bijela psina, dugonosa psina i atlantska psina. Ipak, oni su rijetko kada u Jadranu te migriraju ovisno o migracijama tune te stoga nisu velika opasnost za ljude, pogotovo za kupače koji ne idu u duboke dijelove Jadrana. 

Ako pak još uvijek vjerujete da su morski psi najsmrtonosnija životinja, iznenadit ćete se kad saznate koja životinja ubije više ljudi od morskih pasa svake godine.

10 zanimljivosti o morskim psima:

  1. Morski pas ima uistinu fascinantno zubalo. Neki imaju i do 7 redova zubiju, s tim da je prosjek oko 40 zubiju. Nadasve fantastična je i činjenica da nakon gubitka zuba svakom psu ponovno nikne novi zub na mjestu izgubljenog. Tijekom života morski pas na taj način promijeni na desetke tisuća zubi. Znanstvenici tvrde da se na dnu mora nalaze trilijuni njihovih zubi.
  2. Morski pas je velik i strašan, ali nema niti jedne kosti u sebi već mu se čitav kostur sastoji od hrskavica.
  3. Odnos ubijenih morskih pasa i ljudi je 2 milijuna naprama 2, što znači da morski pas ubije jednog čovjeka u istom periodu kada čovjek ubije 2 milijuna.
  4. Morski pas nema jako dobar vid, ali ima izvrstan sluh. Ipak, zbog malih membrana u očima ima izvrstan vid u mraku, čak 10 puta bolji nego čovjek. 
  5. Tigrasti morski pas jedinstven je u svojoj vrsti jer jede doslovno sve.
  6. Morski pas čekićar ima čudan oblik glave s razlogom: u njoj se nalaze posebne pore koje mogu uhvatiti električna polja u oceanu. Na taj način lako pronalazi raže skrivene u pijesku, njegov omiljeni obrok.
  7. Legla morskih pasa su najveća na svijetu: neke vrste pasa, poput plavog morskog psa, okote do 140 mladunaca. 
  8. Morski psi sposobni su pomicati i donju i gornju čeljust. 
  9. Neke vrste morskih pasa rađaju potpuno odrasle jedinke. 
  10. Morski psi nemaju glasnice i ne ispuštaju zvukove tako da emocije pokazuju gibanjem tijela.