Svi pričaju o prilično novoj Netflixovoj seriji – Squid Game. Unatoč svom čudnom naslovu, korejska TV emisija na putu je da postane najveća Netflixova serija ikada. Samo tjedan dana nakon što je napokon puštena na naše ekrane, ova je serija postala najpopularnijim stranim sadržajem. Ono što je posebno izvanredno je činjenica da je toliko popularna, a nije imala ozbiljnu promociju ili reklamnu kampanju.
Svijet društvenih medija je podivljao, a emisija je iznjedrila stotine i stotine memova i ostalog zabavnog sadržaja koji kruži internetom. U nastavku vam donosimo objašnjenje Bencea Nanayja koji razjašnjava psihološke učinke koje ova serija izaziva u podsvijesti svojih konzumenata.
Zašto je ova Netflixova serija tako popularna?
S obzirom na to da ne želimo otkriti previše spoilera, riječ je o tajnoj igri koju igra više od 400 očajnih ljudi koji su u dugovima. Samo će jedan od njih osvojiti novčanu nagradu od 38 milijuna dolara, a ostali će umrijeti.
Sve runde igre su verzije korejskih (i svjetskih) dječjih igara, poput potezanja konopa, crne (crvene) kraljice, itd.
Ovakav smo slični sadržaj već gledali na svojim ekranima, a prva stvar koja nam pada na pamet su nezaboravne Hunger Games. Zašto je onda ova serija tako nevjerojatno popularna? Stvar je u tome da je izuzetno je dobro napravljena i vizualno upečatljiva. Sve epizode završavaju dobro izmišljenim cliffhangerima i šokantnim otkrićima. Glumačka je podstava također odlična. Ali, to isto vrijedi i za mnoge druge emisije. Zašto je ova Netflixova serija postala globalnom senzacijom?
Psihološko objašnjenje njene popularnosti
Premisa emisije prilično je očita kritika našeg kapitalističkog društva opsjednutog konkurencijom. Siromašni se u igri života i smrti doslovno natječu za preživljavanje. I sve to za zabavu bogataša. U vrijeme kada je sve više i više ljudi zabrinuto zbog društvene nepravde, ova vrsta prikazivanja društvene nepravde očito se vrlo dobro uklopila u simbolički element ove Netflixove serije.
Ono što razlikuje Squid Game od ostalog sadržaja takve naravi je to što daje dva psihološka obrata koji društvenu kritiku čine probavljivijom za globalnu publiku.
Prvo, dok se identificiramo s konkurentima i stavljamo se u njihovu kožu, to nije sve što radimo. Nakon par epizoda ove Netflixove serije otkriva se da utakmice gledaju VIP osobe koje uplaćuju na natjecatelje, baš kao i na konjskim trkama. U nekom smislu, kad gledamo ovu seriju, vrlo smo u sličnoj poziciji s VIP osobama jer i sami gledamo tko u ovoj rundi umire, a tko će preživjeti.
Dakle, imamo dvostruku perspektivu: usklađeni smo s konkurentima, brinemo za svaki njihov potez, ali smo također usklađeni s VIP osobama, hladno promatrajući natjecanje. Prebacivanje naprijed-natrag između ove dvije perspektive najvažniji je, inovativni potez serije, i to je onaj koji olakšava kombiniranje brige o društvenoj poruci i istovremeno uvlačenje u priču.
Drugo, emisija je korejska. Radnja se odvija u Koreji, a ljudi govore korejski. To, s jedne strane, utječe na globalnu korejamaniju, o čemu svjedoči zadivljujuća popularnost K-popa. Može se dopasti i egzotičnosti ljudi koje je pandemija spriječila da u posljednje dvije godine putuju u druge zemlje.
No, najvažniji psihološki učinak je činjenica da glavni lik govori korejski – i to je oblik distanciranja. Kako je radnja smještena u drugu zemlju, gledateljima je lakše prihvatiti stajalište autsajdera — da ne moraju misliti da je sve o njima. Cijela je premisa većini gledatelja malo bliska, i to je dio privlačnosti.