Pub kvizovi doživljavaju renesansu kakvu im malo tko predviđao u eri kad svaki odgovor stane u tri sekunde guglanja. Kafići diljem Hrvatske uvode kviz večeri, termini se rezerviraju danima unaprijed, a ekipe s imenima poput Pivo i Znanje ili Mozak na pauzi brane bodove kao da se igra Liga prvaka.
Fenomen nije samo domaći, jer isti trend bilježe puby od Londona do Berlina, a mlađa publika, koja bi po svim predviđanjima trebala sjediti na mobitelima, čini najveći dio novih kvizaša.
Zašto se zabava stara pola stoljeća vratila baš sada, i to jača nego ikad? U nastavku donosimo osam razloga koji objašnjavaju fenomen, od psihologije natjecanja do gladi za druženjem bez ekrana.
Za kraj smo pripremili i mali bonus, probni kviz od deset pitanja kojim možete testirati sebe ili ekipu prije prvog pravog nastupa. Papir i olovku na stol, počinjemo.
Odakle uopće dolaze kviz večeri?
Kvizovi po pubovima rođeni su sedamdesetih godina u Velikoj Britaniji, kad su vlasnici tražili način da napune lokale radnim danom, a domišljati dvojac s pitanjima na papirićima stvorio je format koji se otad nije bitno mijenjao.
Voditelj čita pitanja, ekipe šapću i zapisuju, bodovi se zbrajaju, a pobjednici osvajaju simboličnu nagradu i pravo na hvalisanje do sljedećeg tjedna. Format se proširio svijetom brže od ijednog televizijskog formata, jer za njega ne treba ništa osim stolova, pitanja i ljudi željnih dokazivanja.
Kod nas kviz kultura ima i dodatni temelj, generacije odgojene na televizijskim kvizovima i legendarnim voditeljima, pa se ljubav prema pitanjima i odgovorima doslovno nasljeđuje.
Nova scena samo je preselila tu ljubav iz dnevnog boravka u kafić i dodala joj ono što televizija ne može, vlastitu ekipu, vlastite bodove i konobara u blizini. Rezultat je hobi koji istovremeno hrani mozak, ego i društveni život, kombinacija kojoj je, pokazalo se, teško odoljeti.
8 razloga zašto su pub kvizovi ponovno hit
Razlozi povratka slažu se kao dobitna kombinacija, jer svaki cilja drugu ljudsku potrebu, od druženja do dokazivanja, a zajedno objašnjavaju zašto se termini pune brže od koncerata. Poredali smo ih od najočitijih prema onima koje kvizaši priznaju tek nakon treće pobjede.
1. Druženje bez ekrana, konačno
Prvi i najveći razlog povratka jest glad za večerima na kojima se ljudi gledaju u oči, a ne u mobitele. Kviz to rješava elegantno, jer su telefoni zabranjeni iz principa i iz pravila, pa dva sata prolete u raspravi, smijehu i šaptanju umjesto u skrolanju.
Za generaciju umornu od vlastitih ekrana to je odmor prerušen u natjecanje. Mnogi kvizaši priznaju da im je kviz jedina večer u tjednu kad mobitel stvarno miruje, i da je upravo to pola razloga dolaska.
2. Natjecanje u kojem svatko ima svojih pet minuta
Pub kviz je rijetka disciplina u kojoj u istoj ekipi zablistaju štreber iz kemije, teta koja zna sve turske serije i frajer koji pamti sastave iz devedesetih. Dobra kviz večer slaže pitanja iz svih područja, pa svatko doživi svoj trenutak slave kad ekipi donese bod koji nitko drugi ne bi znao.
Taj osjećaj, kad cijeli stol digne ruke jer ste se sjetili glavnog grada Australije, mala je doza slave dostupna svima. Psiholozi bi rekli da kviz demokratizira uspjeh, a kvizaši samo kažu da je zakon.
3. Jeftina zabava u skupim vremenima
U vremenima kad večernji izlazak zna koštati kao pola računa za struju, kviz večeri nude sate zabave po cijeni pića i eventualne simbolične kotizacije. Nagrade su često potrošnja u lokalu ili simbolika, ali nitko ozbiljan ne dolazi zbog nagrade, nego zbog statusa.
Za vlasnike kafića kviz puni terase utorkom i srijedom, dane koji su inače mrtvi, pa svi dobivaju. Ekonomija zabave rijetko je ovako uredno posložena, i to je jedan od razloga zašto se kviz scena širi iz kvarta u kvart.
4. Ekipa kao mala obitelj
Stalna kviz ekipa s vremenom postane nešto između sportskog kluba i grupne terapije, s vlastitim imenom, ritualima i unutarnjim šalama koje nitko izvana ne razumije. Tjedni termin drži prijateljstva na okupu bolje od svih grupa za dopisivanje, jer se viđanje ne dogovara nego podrazumijeva.
Sociolozi već godinama upozoravaju na krizu takozvanih trećih mjesta, prostora koji nisu ni dom ni posao, a kviz večeri upravo to vraćaju u život. Ekipa koja zajedno gubi bodove na pitanjima iz opere, ostaje zajedno.
5. Trening za mozak koji ne izgleda kao trening
Opće znanje je mišić, a kviz je teretana u koju se ide dobrovoljno i s pivom. Redoviti kvizaši nesvjesno čitaju pažljivije, pamte bolje i slušaju vijesti drugim uhom, jer nikad se ne zna što će voditelj pitati.
Znanost potvrđuje da učenje novih činjenica i prisjećanje pod blagim pritiskom drže mozak u formi u svakoj dobi. Ali nitko na kviz ne ide zbog neuroznanosti, ide se zbog onog slatkog osjećaja kad se odgovor izvuče s ruba pamćenja u zadnjoj sekundi.
6. Savršena doza adrenalina
Dobar kviz ima dramaturgiju sportskog finala, vodstvo koje se topi, zadnju rundu koja sve odlučuje i pitanje za razdvajanje kod izjednačenja. Napetost je stvarna, ali ulozi su simbolični, pa se dobiva sav užitak natjecanja bez ikakvih posljedica poraza, osim čašćenja ekipe koja je zabrljala odgovor o glavnim gradovima.
Takva sigurna napetost rijedak je luksuz u svijetu u kojem se sve mjeri i sve nešto znači. U kvizu se smije izgubiti, i baš zato se pobjede tako slatko slave.
7. Scena koja je postala kreativna industrija
Moderni kvizovi odavno nisu samo općepoznata pitanja, jer scena je iznjedrila tematske večeri posvećene serijama, filmovima, glazbi ili sportu, glazbene kvizove s prepoznavanjem pjesama i formate s fotografijama, videima i zadacima. Voditelji su postali mali zabavljači sa stilom i publikom koja ih prati od lokala do lokala, a autori pitanja tiha zvijezda cijele priče.
Ta raznolikost znači da svatko može naći svoj kviz, od hardcore znalaca do ekipa koje dolaze primarno zbog smijeha. Ponuda je stvorila potražnju, i obrnuto, u krug.
8. Nostalgija koja je postala cool
Povratak kvizova dio je šireg trenda u kojem se analogna druženja, društvene igre, keramika i klubovi čitatelja vraćaju kao odgovor na digitalni zamor. Kviz pritom nosi i notu nostalgije na televizijske nedjelje uz obiteljske kvizove, samo u verziji s prijateljima i boljim pićem.
Ono što je nekad bilo zabava za penzionere i čudake sa znanjem, danas je večer na koju se zove ekipa s posla i nova simpatija. Kad druženje uz papir i olovku postane statusni simbol, jasno je da se nešto lijepo dogodilo s vremenom.
Kako se pridružiti i preživjeti prvi kviz?
Ulazak u svijet kvizova jednostavniji je nego što novajlije misle, jer većina večeri nema nikakvih uvjeta osim prijave ekipe, obično od tri do šest ljudi. Termine najlakše nalazite preko društvenih mreža lokalnih kafića i kviz liga koje objavljuju rasporede, a za prvi put birajte opuštenije večeri, ne liga natjecanja gdje se igra za bodove sezone.
Ekipu složite raznoliko, po pravilu da svatko pokriva ono što drugi ne znaju, jedan za sport, jedan za estradu, jedan za povijest i barem jedan za ono nitko živ ovo ne zna. Ime ekipe birajte pažljivo, jer ćete ga slušati naglas cijelu večer, a duhovita imena voditelji pamte i nagrađuju simpatijama.
Za samu izvedbu vrijedi nekoliko provjerenih pravila iz kvizaškog folklora:
- prvi instinkt je najčešće točan, pa se odgovori ne mijenjaju u zadnji tren bez jakog razloga
- šapće se, jer susjedni stol ima uši, a tajnost odgovora dio je časti
- nema guglanja, ni na brzinu, ni iz šale, jer se zbog toga lete s kvizova i gubi obraz
- svaki se odgovor napiše, jer prazno polje nikad ne nosi bod, a divlja procjena ponekad da
- poraz se prima uz pljesak, a pobjeda bez pretjeranog slavlja, do izlaska iz lokala
I najvažnije od svega, prve večeri nitko ne očekuje čuda, jer se kvizaški zanat uči rundama. Već nakon nekoliko tjedana primijetit ćete da pamtite pitanja koja su vas srušila, i to je znak da vas je scena primila.
Kviz scena u Hrvatskoj, od kvarta do lige
Domaća scena u samo je nekoliko godina narasla od pokoje kviz večeri do prave male industrije, s ligama koje se igraju kroz cijelu sezonu, tablicama, prijelaznim peharima i ekipama koje treniraju, da, treniraju, čitajući kvizaške zbirke.
Zagreb, Split, Rijeka i Osijek imaju večeri praktički svaki dan u tjednu, a scena se širi i u manje sredine, gdje kviz često postane društveni događaj tjedna.
Posebnost domaće scene su i voditelji autori, koji sami pišu pitanja i njeguju prepoznatljiv stil, od strogih znalaca do zabavljača kojima je kviz pola stand-up nastupa. Publika ih bira kao što se biraju omiljeni kafići, po osjećaju.
Zanimljivo je i tko sve sjedi za stolovima, jer presjek ide od studenata do umirovljenika, često u istim ekipama, što je prizor kakav malo koja zabava danas okuplja. Firme su kvizove otkrile kao team building koji zaposlenici stvarno vole, pa se organiziraju i zatvorene korporativne večeri.
Najjači domaći kvizaši odlaze i na međunarodna natjecanja u znanju, gdje se hrvatske ekipe redovito visoko kotiraju, čime se krug od kafića do reprezentacije simpatično zatvara. Za scenu koja je počela s papirićima i simboličnim nagradama, to je pristojna karijera.
A ako kviza u vašem mjestu nema, napravite ga
Najljepše kod ovog hobija jest da za pokretanje vlastite kviz večeri ne treba ništa osim volje, dogovora s kafićem i večeri strpljenja za pisanje pitanja. Formula provjerena u praksi ide otprilike ovako, pet do sedam rundi po deset pitanja, miješana područja uz jednu tematsku i jednu glazbenu rundu, težina posložena tako da prosječna ekipa pogodi oko polovice.
Pitanja se pišu s omjerom koji kvizaši zovu zlatnim: trećina laganih za samopouzdanje, trećina srednjih za razdvajanje i trećina teških za priče poslije kviza. Voditelju treba mikrofon, sat i doza humora za smirivanje žalbi, jer žalbi će biti, i to je dio šarma.
Prvi termin najlakše je napuniti pozivanjem prijatelja i njihovih prijatelja, a dalje scena radi sama, jer se dobar kviz preporučuje od stola do stola brže od bilo koje objave. Vlasnici kafića u pravilu jedva dočekaju sadržaj za mrtvi utorak, pa je dogovor obično najlakši dio posla.
Tko jednom osjeti onu tišinu punog lokala dok četrdeset ljudi razmišlja o istom pitanju, razumjet će zašto voditelji ostaju u tom poslu godinama. A tko ostane samo igrač, i to je karijera za poštovanje.
Mini kviz za zagrijavanje
Za kraj, probajte s ekipom ovih deset pitanja za zagrijavanje, bez guglanja, naravno. Odgovori su ispod, ali tek kad sve zapišete:
- Koji je najdulji planinski lanac na svijetu?
- Koliko srca ima hobotnica?
- Koji grad ima nadimak Vječni grad?
- Koje godine je pao Berlinski zid?
- Kako se zove najveći Jupiterov mjesec?
- Koja država ima najviše otoka na svijetu?
- Tko je naslikao Zvjezdanu noć?
- Koji je kemijski simbol za zlato?
- Koliko igrača ima vaterpolska momčad u vodi?
- Koja je najprodavanija knjiga svih vremena nakon vjerskih tekstova?
Odgovori, redom: Ande, tri, Rim, 1989., Ganimed, Švedska, Vincent van Gogh, Au, sedam i Don Quijote. Ako je ekipa pogodila sedam i više, spremni ste za pravu kviz večer.
Ako je palo ispod pet, još bolje, jer pub kvizovi ionako najviše vole one koji se vraćaju po revanš. Vidimo se za stolom, i sretno s imenom ekipe.
coolhr