Čak i u našem modernom dobu 21. stoljeća, misterij čudovišta iz Loch Nessa i dalje nastavlja očaravati. Koliko god stručnjaci negirali njegovo postojanje, čudovište iz Loch Nessa ipak uspijeva zaokupiti maštu javnosti. Naravno, bilo je mnogo filmova i medijskog sadržaja koji prikazuju ovo zanimljivo čudovište.
Neki od najboljih filmova o čudovištima iz Loch Nessa dobro su poznati i mogu se pronaći u različitim stilovima. Neki su horor filmovi, dok su drugi obiteljski filmovi. Jedna je pod nazivom “The Water Horse: The Legend of the Deep”. Ovaj film obiteljska je priča o dječaku koji pronalazi misteriozno jaje. Jedan od strašnijih je “Beneath Loch Ness”, triler iz 2002. godine kojeg je režirao Chuck Comisky. Iako postoji nekoliko verzija legende, većina uključuje spominjanje zmaja ili stvorenja nalik dinosaurima u vodi ili u obližnjem susjedstvu.
Jedno od prvih viđenja Loch Ness čudovišta dogodilo se 2. svibnja 1933. godine, dok je novinar Alex Campbell identificirao mogućnost postojanja čudovišta u Loch Nessu. Mjesecima kasnije, 4. kolovoza 1933. godine, George Spicer i njegova supruga vidjeli su zmajoliko stvorenje kako se gega preko ceste. U ustima je nosilo životinju. Od tada je zabilježeno više od 1000 viđenja čudovišta iz Loch Nessa, što je iznjedrilo mnoštvo teorija. Neki kažu da je jezero dom prapovijesnog blaga, dok drugi misle da je to samo balvan ili trag čamca.
Istina? Ili fikcija? U što god vjerovali, ako želite saznati više o ovoj misteriji dubina, u nastavku možete pronaći čak 40 činjenica o ovom zanimljivom (fiktivnom?) čudovištu.
Opisi čudovišta iznenađujuće ostaju isti među ljudima koji su tvrdili da su ga vidjeli.
Svi najstariji objavljeni opisi čudovišta iz Loch Nessa uspoređuju ga sa zmajevima iz mitova i legendi. Noviji dodaju više detalja, kao što je čudovište koje ima dugačak vrat i veliko tijelo s jednom ili više grba na leđima. Budući da čudovište iz Loch Nessa obično ostaje u vodi, ne opisuje se da ima rep. Međutim, rijetka viđenja čudovišta iz Loch Nessa izvan vode obično ga opisuju kao da ima i rep, zajedno s mrežastim stopalima.
Surgeon’s Photograph najpoznatija je slika čudovišta iz Loch Nessa.
Ime je dobio po fotografu, Robertu Wilsonu, kirurgu iz Londona koji je snimio sliku 1934. godine. Navodno je vidio čudovište dok je gledao u jezero, te je uspio snimiti četiri slike prije nego što se čudovište vratilo u vodu. Od te četiri slike samo su dvije prikazivale čudovište iz Loch Nessa, a prva je postala Surgeon’s Photograph. Prikazuje vrat i leđa čudovišta kako vire iz vode, dok se jezerska voda mreška dok čudovište pliva.
Ipak, izdanje Sunday Telegrapha iz prosinca 1975. godine to je razotkrilo kao prijevaru. Ispostavilo se da je Marmaduke Wetherell kao zamjenu za čudovište koristio igračku podmornicu, a svom je unuku Ianu Wetherellu dao fotografirati. Agent osiguranja Maurice Chambers potom je dao slike svom prijatelju Wilsonu, koji ih je prodao Daily Mailu, kao osvetu za njihovo ponižavanje Wetherella u prošlom članku.
Film Dinsdale još je jedna slika čudovišta iz Loch Nessa.
Tim Dinsdale snimio ju je 1960. godine, a navodno se radilo o grbi čudovišta kako viri iznad vode dok je plivalo tik ispod površine. Snimio ju je zadnjeg dana 6-dnevne potrage za čudovištem iz Loch Nessa i uspio snimiti njegovo kretanje na 12 metara filma.
Stručnjaci se, međutim, ne slažu da film služi kao dokaz postojanja čudovišta. Umjesto toga, ističu kako su poboljšavajući film zapravo primijetili da slika grbe na jezeru prikazuje čovjek u čamcu. Čak i bez poboljšanja filma, ističu kako slike mogu ukazivati na druga, racionalnija objašnjenja, kao što je plutajući balvan. Kriptozoolozi, međutim, odbijaju odustati, čak tvrde da poboljšani detalji zapravo pokazuju sjenu tijela čudovišta ispod jezera.
Antony Shiels napravio je ono što mnogi kriptozoolozi smatraju najjasnijim slikama čudovišta iz Loch Nessa.
Mađioničar i vidovnjak Antony Shiels snimio je fotografije 1977. godine dok je kampirao u blizini dvorca Urquhart u Škotskoj. Tvrdio je da ga je iz vode prizvao upotrebom svojih moći i tako ga uspio fotografirati. Stručnjaci se s tim nisu složili, pa su čudovište na njegovim slikama čak i izravno nazvali “lutkom iz Loch Nessa” zbog toga što je izgledalo tako očito namješteno.
George Edwards također je tvrdio da je snimio čudovište iz Loch Nessa 2011. godine
Fotografiju je snimio 2011. godine, tijekom jedne od svakodnevnih potraga za čudovištem u jezeru. Stručnjaci se nisu složili, ističući grbu u vodi koju je Edwards slikao, a za koju se ispostavilo da je model od stakloplastike iz dokumentarca National Geographic Channela u kojem je Edwards sudjelovao. Edwards je kasnije 2013. godine priznao da je lažirao svoju fotografiju čudovišta iz 2011. godine.
Očitavanja sonara od 1950-ih izazvala su mnoge kontroverze.
Godine 1954. sonar s ribarskog broda Rival III uhvatio je veliki objekt koji je pod vodom držao korak s brodom i to na dubini od oko 146 metara. Kriptozoolozi vjeruju da to dokazuje postojanje Nessie, ali stručnjaci to smatraju nejasnim, s mogućim drugim objašnjenjima.
Namjerne pretrage sonarom 1960-ih pokupile su dva tajanstvena očitanja, od kojih su prvo kasnije objasnili kao jato riba. Drugo, međutim, ostaje misterij jer se ne podudara s očitanjima riba na sonaru. Drugo očitavanje sonarom s broda 2011. godine uhvatilo je nešto slično nalazima Rivala III, na dubini od 23 metra. Očitanja se nisu podudarala s onima vezanima za jato riba, ali znanstvenici su 2012. godine potvrdili da se radi o mrljici algi i zooplanktonu.
Edward Mountain napravio je prvu organiziranu potragu za čudovištem iz Loch Nessa 1934. godine.
Učinio je to 1934. godine, tijekom pet tjedana počevši od 13. srpnja te iste godine. Okolicu Loch Nessa pročešljalo je dvadeset muškaraca s dalekozorima i kamerama, tražeći bilo kakav znak čudovišta. Uspjeli su snimiti ukupno 21 fotografiju od kojih stručnjaci niti jednu ne smatraju posebno uvjerljivom. Nadzornik James Fraser ostao je sve do rujna kada je uspio uhvatiti čudovište iz Loch Nessa na film. Stručnjaci to također odbacuju kao dokaz postojanja čudovišta, identificirajući životinju na filmu kao tuljana u daljini.
U Velikoj Britaniji jednom je postojalo posebno društvo za potragu čudovišta iz Loch Nessa
Nazvali su se Loch Ness Investigation Bureau (LNIB), društvo kojeg su osnovali Normal Collins, Richard Fitter, David James, Peter Scott i Constance Whyte 1962. godine. Od 1965. do 1972. održavali su kamp u blizini jezera u Achnahannetu i redovito oko jezera slali promatrače. Na vrhuncu LNIB-a 1969. godine imali su više od tisuću članova, a nešto više od polovice dolazilo je iz Britanije. LNIB se na kraju raspustio 1972. godine.
Robert Rines vrlo je detaljno tragao za čudovištem od 1970-ih nadalje.
Godine 1972. upotrijebio je kombinaciju sonara i podvodne kamere kako bi pokušao pronaći čudovište. Na kraju je uspio fotografirati njezinu peraju, ali je kasnije priznao da je retuširao fotografiju jer se original pokazao previše mutnim.
Druga potraga 1975. godine navela je Rinesa da tvrdi da je snimio tijelo i glavu čudovišta. Stručnjaci se s tim nisu složili i navodno tijelo čudovišta identificirali su kao kladu, a njegovu navodnu glavu kao panj. Godine 2001. Rines je napravio još jednu potragu, i iako nije uspio pronaći čudovište, tvrdio je da jezero možda ima skrivenu vezu s morem. Stručnjaci su ovu činjenicu pokazali prihbatljivom, na temelju toga kako je Rines na dnu jezera pronašao morske školjke i gljive. Posljednja pretraga 2018. godine nije pronašla ništa zanimljivo.
Televizijska kuća BBC također je sponzorirala vlastitu potragu za čudovištem 2003. godine.
Za potragu su koristili čak 600 sonarnih sustava, potpomognutih satelitskim praćenjem. Stručnjaci su svjedočili da su metode BBC-a omogućile da pokupe malu bovu usred oceana. Potraga nije pronašla tragove čudovišta, što je navelo BBC da javno proglasi čudovište iz Loch Nessa samo mitom.
U 2014. godini neki su ljudi tvrdili da su Apple Maps slučajno ulovile pojavu čudovišta iz Loch Nessa.
Te je godine satelitska snimka koju je napravio Apple Maps pokazala nešto što je izgledalo poput neke velike životinje na sjevernoj strani jezera. Kriptozoolozi su to tvrdili kao dokaz postojanja Nessie, ali stručnjaci su tu činjenicu odbacili kao trag čamca. Sam je brod postao zamračen kao rezultat spajanja slika vlastitog programa Apple Maps. Drugi su ga stručnjaci odbacili kao pojavu tuljana koji na vodi stvara valove ili čak samo kao plutajuće drvo.
Google Street View proslavio je 81. godišnjicu Surgeon’s Photographa.
To se dogodilo 2015. godine kada su na internet postavili Google Doodle. Također su na Google Street View dodali i privremenu značajku, omogućujući korisnicima da istražuju jezero i iznad i ispod vode. U pripremama za događaj, Google je surađivao s Catlin Seaview Survey, koristeći kamere za snimanje potrebnih slika jezera.
Znanstvenici su 2018. godine istražili DNA površine jezera.
Došli su s nekoliko sveučilišta diljem svijeta: Otago na Novom Zelandu, Kopenhagen u Danskoj, kao i Hull te Highlands and Islands u Britaniji. Oko jezera su uzeli nasumične uzorke, proučavajući DNA čitavog života koji u njemu vrvi.
Nalazi su izašli u javnost 2019. godine, a znanstvenici nisu pronašli DNA nijedne velike ribe u jezeru. Također nisu pronašli nikakve znakove DNA tuljana, vidre ili gmazova. Ipak, u jezeru su pronašli neobično visoku količinu DNK jegulje, koja bi mogla potjecati ili od vrlo velikih jegulja, ili od velike populacije malih ili prosječnih jegulja.
Neki znanstvenici također vjeruju da bi viđenja čudovišta mogla uključivati samo pogrešno identificirane životinje.
Jezero Loch Ness ima veliku populaciju vidri. Ostale moguće životinje uključuju Welsovog soma, posebno s obzirom na to da je često viđen još u 19. stoljeću.
Jegulje predstavljaju još jednu mogućnost, a mnogi stručnjaci vjeruju da sva ta povijesna viđenja „zmaja ili zmije“ u škotskim jezerima i rijekama zapravo aludiraju na viđenje velike jegulje. U obzir je bila uzeta i mogućnost pojave slonova, posebno kada su pokraj jezera prolazili putujući cirkusi. Tako su se slonovi iz daljine mogli identificirati kao čudovište.
Osim svega spomenutoga, trula debla drveća koja plutaju u jezeru također bi mogla predstavljati veliki broj navodnih viđenja čudovišta iz Loch Nessa. Čak i navodno brzi naleti brzine mogli su biti rezultat samo plinova koji eksplodiraju iz unutrašnjosti debla nastalih truljenjem.
Loch Ness se također nalazi na rasjedu Great Glen, a podvodni potresi također mogu osloboditi plinove koji se čine kao velika životinja koja se kreće po površini.
Godina 1930-ih postojalo je mnogo lažnih dojava o viđenju čudovišta
Talijanski novinar Francisco Gasparini objavio je jedan od najranijih članaka o čudovištu iz Loch Nessa još 1933. godine. Međutim, 1959. godine priznao je da je to učinio samo kao izgovor da napiše dugačak članak koji bi sigurno privukao veliku publiku.
Marmaduke Wetherell, čovjek koji stoji iza Surgeon’s Photograph, također je postao žrtva prijevare. Iskusan lovac na veliku divljač, Wetherell je 1930-ih krenuo u potragu za čudovištem iz Loch Nessa i na kraju je tvrdio da je pronašao njegove otiske. No, otiske je samo lažirao, koristeći stalak za kišobrane u obliku stopala nilskog konja. Zatim je ta priča procurila u Daily Mail, ponizivši Wetherella i dovevši do njegove sheme iza Surgeon’s Photographa.
John Shields izveo je razrađenu prijevaru 1972. godine
Te je godine tim zoologa iz zoološkog vrta Flamingo Park u Yorkshireu krenuo u potragu za Nessie. Pronašli su tijelo kako pluta po jezeru, dugo preko 5 metara i teško preko tone. Zoolozi su tvrdili da je tijelo bilo smeđe s ljuskama i perajama poput kandži te da je imalo glavu medvjeda. Međutim, policija je zaustavila pokušaje zoologa da ga odnesu na identifikaciju, na temelju zakona koji zabranjuje uklanjanje tijela nepoznatih životinja iz Loch Nessa. Istraga je kasnije otkrila da je službenik za obrazovanje Flamingo Parka, John Shields, osakatio morskog slona i tijelo bacio u jezero kako bi prevario svoje kolege.
I u 2000-ima su se događale razne podvale.
Godine 2003. Gerald McSorely otkrio je neku vrstu fosila nakon što je slučajno pao u jezero. Međutim, nakon istrage, stručnjaci su otkrili da je netko fosil podmetnuo u jezero. TV ekipa je 2004. godine napravila model robota dinosaura kojeg su stavili u jezero, kao dio dokumentarca. Koji je bio rezultat? Najmanje 600 prijavljenih viđenja Nessie koji je ustvari bio robot.
Neki kriptozoolozi vjeruju da je Nessie plesiosaur.
Ove tvrdnje potječu iz 1930-ih, ali stručnjaci ih odbacuju jer je plesiosaur izumro zajedno s drugim dinosaurima prije 65 milijuna godina. Oni također ističu kako je Loch Ness nastao tek prije otprilike 10.000 godina, pa čak i da su plesiosauri preživjeli do današnjih dana, nikada ne bi mogli doći do jezera. Tu je i struktura kosti plesiosaura, koja nikada nije mogla dopustiti životinji da podigne svoje tijelo iz vode.
Neki kriptozoolozi također teoretiziraju da je Nessia beskralješnjak.
Evo još jednog čudnog, ali istinitog primjera činjenica o čudovištu iz Loch Nessa. Britanski novinar F. W. Holiday prvi je iznio teoriju 1968. godine, temeljenu na tome kako su ljudi u srednjem vijeku zmajeve nazivali crvima. Prema Holidayu, “Nessie” bi se zapravo mogla pokazati kao primjer čekinjastog crva, što bi objasnilo kako se pojavljuje i na kopnu i na moru, kao i nejasan oblik njezinih leđa. Stručnjaci to odbacuju, smatrajući to čak manje vjerojatnim od dinosaura koji živi u Loch Nessu.