Telekineza: je li ova moć uma iznad materije uistinu stvarna?

Moć uma iznad materije: što je telekineza i je li stvarna?

Jeste li ikada gledali one sci-fi filmove i serije u kojima neki likovi mogu stvari pomicati umom pa vas je to jako zaintrigiralo i poželjeli ste imati istu moć? To je takozvana telekineza. Iako mnogi misle da je to samo vic i dobar materijal za fiktivne filmove, postoji nekoliko utvrđenih vrsta psihičkih moći, uključujući predviđanje i telepatiju. No, zbog čiste impresivnosti, teško je pobijediti psihokinezu, sposobnost pomicanja objekata kroz moć uma.

unsplash.jpg

Telekineza u filmovima

Telekineza je fenomen kojeg je lako pronaći u mnogim filmovima poput X-Mena, Chronicle i nekim serijama kao ona koju većina nas obožava, a radi se o seriji Stranger Things.

Iako vjerojatno mnogi ljudi vjeruju u ovu vrstu moći, postoji vrlo malo studija koje dokazuju njenog postojanja. Neki ljudi psihokinezu čak povezuju i s duhovnim svijetom. Tako, na primjer, sugerirajući da neki izvještaji o duhovima – poput Poltergeista – uopće nisu manifestacije mrtvih. Tvrde da je to nesvjesno oslobađanje psihičkog bijesa ili tjeskobe neke osobe.

Kad bi ljudi mogli premještati svakodnevne predmete samo sa svojim mislima, to bi trebalo biti prilično lako dokazati. Ideja je da ako takva sposobnost i postoji, njezina je sila očito vrlo slaba. Stoga, što bi manje fizičke energije moralo biti uloženo da bi se objekt fizički pomaknuo, učinak bi trebao biti očigledniji.

Spiritualizam i mediji

Ideja o tome da ljudi mogu pomicati predmete samo pomoću moći uma stoljećima je intrigirala ljude. No, tek se krajem 1800-ih smatrala sposobnošću koja bi se možda mogla znanstveno dokazati.

To se dogodilo tijekom procvata rane religije Spiritualizma, kada su neke zajednice tvrdile da kontaktiraju mrtve tijekom seansi, a predmeti bi se iznenada i misteriozno kretali, plutali ili letjeli sami po zamračenoj prostoriji, naizgled netaknute ljudskim rukama. No, iako su u to vjerovali mnogi ljudi, na kraju je sve to bila jedna obična prijevara. Prevarantski vidovnjaci pribjegli su mnogim trikovima, od skrivenih žica do sudionika u crnoj odjeći, kako bi se činilo da se predmeti kreću netaknuti.

Ponovo oživljenje telekineze

Kako je javnost polako počela shvaćati da se radi samo o prijevari, ta se tema više nije spominjala. No, telekineza je ponovno oživljena 1930-ih i 1940-ih, kada se istraživač po imenu J. B. Rhine zainteresirao za ideju da ljudi mogu utjecati na ishod slučajnih događaja svojim umom. Počeo je s ispitivanjem bacanja kockica, tražeći od sudionika da snagom uma utječu na ishod. Iako su njegovi rezultati bili vrlo miješani, a učinci mali, bili su dovoljni da ga uvjere da se događa nešto tajanstveno. Nažalost, drugi istraživači nisu uspjeli utvrditi njegove nalaze, a u njegovim metodama pronađene su mnoge pogreške.

unsplash.jpg

Prevare i laži?

Sedamdesetih godina Uri Geller toliko je dobro radio trikove da je natjerao milijune ljudi da putuju svijetom kako bi vidjeli njegove sposobnosti. U pitanju je bilo pokretanje pokvarenih satova i savijanje žlica. Iako je poricao korištenje mađioničarskih trikova, mnogi istraživači primijetili su da su se svi Gellerovi nevjerojatni podvizi pojavili i kod drugih mađioničara.

Javni interes za psihokinezu vratio se 1980-ih. James Hydrick pokušao je pokazati svoje moći u televizijskoj emisiji That’s My Line 1981. godine. Tada je imao već nekoliko uspješnih televizijskih nastupa. Tvrdio je da svojim umom pomiče stranice telefonskog imenika. Voditelj Bob Barker konzultirao se s Jamesom Randijem, koji je sumnjao da Hydrick samo diskretno puše po stranicama kako bi ih natjerao da se pomaknu.

Kako bi spriječio obmanu, Randi je po otvorenoj knjizi stavio komadiće stiropora kako bi stranice bilo teže pomaknuti puhanjem. Nakon nekoliko neugodnih trenutaka, zbunjeni je Hydrick priznao da su njegove psihokinetičke moći lažne. Zadivio se koliko je lako bilo zavarati javnost.

Hoćemo li telekinezu ikada moći dokazati – pa čak i sami izvesti?

Povijest psihokineze uglavnom je puna prijevara i lažiranja, dokazanih i sumnjivih. Čak i mnogi istraživači priznaju da podaci daleko odmiču od znanstvenih standarda dokazivanja, tj. da su dokazi za psihokinezu prilično slabi.

Ipak, mnoge ezoterične aplikacije i stranice savjetuju da bismo za potencijalno razvijanje ovih moći trebali svakodnevno prakticirati meditaciju, vježbu telekineze, upornost i vjeru.

S druge strane, s očitim brzim i učinkovitim razvitkom tehnologije, tko zna što nas čeka za nekoliko godina, a možda i prije?