Ne postoji osoba na svijetu koja nije čula za sirene ili ne zna kako sirene izgledaju, iako je nikada nije vidjela u stvarnom životu. Mnogi za sirene znaju iz djetinjstva, kroz bajku Hansa Christiana Andersena „Mala sirena“; neki su za njih saznali čitanjem grčkih mitova, a neki su ih upoznali na ekranima, poput opakih sirena iz hit filma „Pirati s Kariba“.
Sirene su oduvijek očaravale ljudski rod i vrlo su čest motiv raznih priča i bajki iz svih dijelova svijeta, ali mnogi ne znaju pravu istinu o tome kako su nastale i kada su se prvi puta pojavile u legendama i mitovima.
Kako su nastale sirene?
Većina ljudi će na pitanje o tome kako zamišljaju sirene odgovoriti kako je riječ o predivnim mitskim bićima nevjerojatne ljepote i gracioznosti, koje obitavaju u morskim dubinama i očaravaju moreplovce diljem svijeta svojom ljepotom i pjesmama.
No prve sirene koje se spominju u grčkoj mitologiji nisu imale nimalo pozitivne karakteristike. Sirene su prema grčkoj pučkoj predaji bile demoni smrti i božice podzemlja, a različiti pisci su ih opisivali na različite načine. U ovom kontekstu, sirene su jeziva mitska bića.
Poznati grčki pjesnik Homer sirenama je nazivao kćerima boga Aheloja i opisivao ih je kao bića predivnog glasa koje su imale predivan glas, a koristile su ga za širenje smrti. One su svojim glasom mamile mornare koji su očarani dolazili k njima, a one bi ih zatim ubijale.
Drugi mit o njima priča kao o ženama velike arogancije koje su se natjecale s muzama zbog čega su ih bogovi kaznili tako da su ih pretvorili u poluptice. Dobile su ptičje noge i krila, što ih je učinilo još strašnijima.
Postoji i mit o Odiseju koji kaže da je on izbjegao smrt na moru jer je natjerao svoje mornare da si začepe uši voskom, a sebe je zavezao za jarbol kako ne bi mogao slijediti sirene u more i umrijeti. Mit kaže da su se sirene radi svog neuspjeha pretvorile u kamene grebene koji i danas još tamo stoje.
Tek u srednjem vijeku one su postale onakve kakvima ih danas zamišljamo: lijepe djevojke koje imaju riblji rep i koje pjesmom zavode mornare i skreću ih s njihovog puta. Često su imale i nekakav instrument, primjerice harfu, kojom su stvarale glazbu kojoj se nije moglo odoljeti.
Bez obzira o kojoj legendi je riječ većina sirena iz legendi je imalo jednu zajedničku crtu: ljepotu i ubojitost.
Postoje li sirene u stvarnom životu?
Kristofor Kolumbo, moreplovac koji je otkrio Ameriku tvrdio je da je u blizini Haitija, vidio sirene. No po njegovim izvještajima sirene nisu bile ni približno slične onome što je on zamišljao. Bile su muškobanjaste i neprivlačne, što je u potpunosti odudaralo od onoga što je Kristofor zamišljao.
Za vrijeme 2. svjetskog rata, japanski vojnici koji su se borili na moru svojim su zapovjednicima javili da su u vodi primijetili biće s perajama i čovječjom glavom, no vojska je te tvrdnje odbacila kao posljedicu zamora od dugotrajnog boravka na moru.
Bez obzira na različite tvrdnje o susretima sa ovim divnim mitskim bićima, ne postoje dokazi koji bi sugerirali da one postoje niti da su ikada postojale, osim u bajkama i mitovima.
Najjača znanstvena tvrdnja o nepostojanju sirena, sviđalo se to nama ili ne, je nepostojanje fosila sirene. S obzirom na količinu iskapanja i na brojna arheološka nalazišta otkrivena tijekom prošlosti (koja uključuju i velike dijelove mora, oceana i njihovih obala) arheolozi bi kad-tad naišli na barem jedan fosil morske sirene koji bi potvrdio njihovo postojanje.
Iako postoji velika mogućnost da ćete tijekom traženja odgovora na pitanje postoje li sirene naići na razne videozapise koji prikazuju bića jako slična sirenama, obično je riječ o neobičnim ribama ulovljenim u mrežu zbog koje ih se teško razaznaje ili o namjerno uređenim videozapisima koji služe samo za zaradu.
Stvarnih videozapisa o sirenama nema jer one ne postoje, osim u mitovima. No to ne znači da nam sirene više ne mogu biti zanimljive: ova mistična bića uvijek su zanimljivi motiv raznih knjiga i filmova u kojima možemo uživati.
Mnogi muzeji diljem svijeta sadrže izloške lažnih sirena koje su različiti showmani i prevaranti stvarali kako bi došli do lake zarade ili slave. Jedan od poznatijih izložaka je Fiji Mermaid, leš tzv. sirene, a riječ je bila o lešu polovice ribe sašivene s gornjom polovicom majmuna.
Ovaj je primjerak izložio P.T. Barnum, američki showman i poznati prevarant koji je tvrdio da je ova sirena uhvaćena u blizini otoka Fiji sredinom 19. stoljeća, po čemu je dobila ime.
Sirene u umjetnosti – lijepe i ubojite
Sirene se u umjetnosti prvo pojavljuju u književnosti, u slavnoj Homerovoj Odiseji. Sirene se opisivalo kao lijepe žene, poluptice koje su mamile mornare. S gornjim dijelom tijela ljudskim, a donjim dijelom ptičjim, ova su bića koristila pjevanje i sviranje kao mamac moreplovcima koje su ih uspješno očaravale i skretale s puta sve dok se njihovi brodovi nisu sudarili sa stijenama ili nasukali na kopno, nakon čega bi ih pojele.
Motiv sirene u umjetnosti nije bio popularan motiv sve do početka 19. stoljeća, a nekolicina slikara koji su koristili taj motiv nimfe su slikali kao gole žene, a ne kao kombinaciju žena i ptica.
1837. godine poznati britanski slikar William Etty, koji je često slikao aktove, naslikao je jedan od prvih prikaza sirena iz Odiseje. Tri sirene s njegovog djela Odiseja u boji su prikazane u potpunosti gole, a jedna od njih svira liru, okružena ostacima tijela žrtava.
Dvije godine kasnije Arnold Böcklin također slika sirene, no na posve drugačiji način. Dvije sirene sa slike potpuno su suprotne jedna drugoj: jedna privlačna sirena sjedi na stijeni, dok je druga naslonjena na nju i svira neki instrument.
Ipak, obje sirene imaju ptičje noge i kandže, a jedna od njih je i mnogo deblja od druge i manje privlačna. Pod njihovim se nogama nalaze lubanje koje govore o njihovim pravim namjerama.
Još jedan umjetnik je dao sirenama život na platnu, a riječ je o Gustave Moreau, koji ih je naslikao kao ljepotice čije se noge pretvaraju u morske zmije, ali nigdje nema traga njihovim zlim nakanama – nigdje nema lubanja, kostiju niti mrtvih mornara.
Među najpoznatijim slikarskim djelima je slika Uliks i sirene, Johna Williama Waterhousea koji je naslikao poznati prizor iz Odiseje, a sirene je naslikao upravo onakvima kakvima ih je opisao Odisej: ptice grabljivice s vratom i glavom žene.
Waterhouse je naslikao još nekoliko slika s motivom sirena,a jednom od najljepših se smatra Sirena, slika iz 1900. godine koja prikazuje prekrasnu sirenu s ribljim repom kako sjedi i češlja dugu kosu na obali mora. Slika se nalazi u Londonu, u galeriji Kraljevske akademije.
Jedna od nadasve detaljnih i gotovo fotografskih slika o sirenama je slika Edwarda Poyntera Špilja olujnih nimfi. U ovo slučaju su sirene bile prikazane kao tri prekrasne žene koje kradu blago s brodova, a ne kao ubojice mornara.
Motiv sirene je u povijesti bio zabranjivan od strane Crkve koje su sirene smatrale ispraznim požudnim bićima i velikim grešnicama. Njihova golotinja i raspuštena kosa pozivali su muškarce na grijeh pa je bilo kakva umjetnost koja je uključivala motiv sirene bila zabranjena od strane Crkve.
Postoje li sirene u drugim mitologijama?
Sirene ili bića slične njima mogu se pronaći u raznim mitologijama. Širom svijeta poznate su pod raznim imenima: Nereide, morske nimfe, Rusalke, Ningyo, Merrows, Kuliti i mnoga druga imena.
Najstariji spomen stvorenja nalik sireni bio je 1000. godine prije nove ere, u Siriji. Priča kaže da je sirijska božica Atargis zaronila u jezero i pretvorila se u biće nalik sireni. Njen like se može naći na starim sirijskim novčićima.
Mnogi brodovi raznog porijekla na svojim su pramcima imali isklesane sirene jer se smatralo da će one umiriti morske bogove i pomoći moreplovcima da im putovanje prođe mirno i sigurno.
U Africi je poznata Mami Wata ili Majka voda, koja ima jako pozitivne karakteristike i mudrost, a koja vlada morskim stvorenjima i zmijama te cijelim vodenim bogatstvom.
U srednjovjekovnim pričama pojavljuje se biće Meluzina, vrlo slično sireni. Tijelo ove morske djeve ponekad je zmijsko, a ponekad krilato.
U azijskom epu Ramayana pojavljuje se biće Suvannamaccha ili zlatna ribica koja se zaljubljuje u junaka priče i pomaže mu da izgradi most iako je prvotno došla da ga zaustavi u tome.
Mala sirena – bajka koju svi znamo
Mala sirena poznata je bajka H.C. Andersena, danskog bajkopisca koja govori o želji mlade sirene da postane i živi kao čovjek. Postala je planetarno popularna 1989. godine izlaskom istoimenog animiranog filma poznate produkcijske kuće Walt Disney.
Animirani film je bio vrlo uspješan kod publike, ali i kritike, pa su uslijedili i nastavci Mala sirena 2: Povratak u more i Mala sirena 3: Arielino djetinjstvo.
U nekoliko prizora iz filma Ariela sjedi na kamenu i neodoljivo podsjeća na kip Male sirene u Kopenhagenu, što je i bila namjera producenata. Brončana figura Male sirene koja sjedi na stijeni i promatra brodove postavljena je u kopenhagenskoj luci 1913. godine.
2021. godine stigla je i igrana verzija crtanog filma, prilično drugačija od originala jer glavnu ulogu ima tamnoputa Halle Bailey, što je donijelo i mnoge pozitivne i negativne kritike filmu.