Vjerojatno ste čitali ili gledali Into the Wild, no jeste li znali za The Wild Truth? Knjiga Jona Krakauera, Into The Wild iz 1996. godine, zaokružila je priču o Chrisu McCandlessu, 24-godišnjaku iz bogate obitelji koja je živjela u okrugu Washingtona. Diplomirao je Emory, a potom dao glavnicu svoga oca i prekinuo svaki odnos sa svojom obitelji. Nakon što je gotovo dvije godine lutao Amerikom, zaputio se u pustinju Aljaske u travnju 1992. godine. Njegovo iscrpljeno tijelo pronađeno je nešto više od četiri mjeseca kasnije.
Krakauerova je knjiga čitatelje pogodila i u živac i u srce. Nikada nije u potpunosti rekao što ga je motiviralo da o tome napiše knjigu, no povukao je i vraga za rep; knjiga je dobila mnogo loših komentara, optužujući Krakauer za aroganciju, neznanje i sebičnost.
U fascinantnom članku iz New Yorkera 2013. je godine Krakauer konačno potvrdio uzrok McCandlessove smrti. Radilo se o otrovnoj aminokiselini u sjemenkama divljeg krumpira za koju se prethodno smatralo da je benigna. Time se Krakauer nadao da će ugušiti neke od optužbi čitatelja. No, mi ćemo se baciti na The Wild Truth.
Loše očinstvo
Chrisova mlađa sestra, Carine McCandless za vrijeme je bratove smrti imala 21 godnu. Izašla je s The Wild Truth, pričom koja je otrovna baš poput sjemenki divljeg krumpira. Njezini memoari otkrivaju od čega je Chris bježao – i trebalo bi se temeljiti na navodima da je ponašanje njenog brata bilo okrutno prema njihovim roditeljima. Navodi kako su ona i njen brat Chris odrasli sa zlobnim i nasilnim ocem koji je zaslužan za njihovu slabu volju, ali i s kompetentnom majkom.
Carine, koja je bila vrijedan izvor i za Krakauerovu knjigu i za filmsku adaptaciju Seana Penna, podijelila je ovu mračnu povijest s Krakauerom još početkom 1990-ih, ali strogo neslužbeno kako bi zaštitila svoje roditelje od pune izloženosti u slučaju da se promijene na bolje (no, nisu). I premda je to kompromitiralo njegovu knjigu, Krakauer je poštovao Carineina ograničenja. Umjesto toga, nagovijestio je istinu opetovanim aluzijama na ”prepotentnog” oca, što su neki čitatelji čak i shvatili, iako mnogi nisu.
The Wild Truth otvara se s nekoliko mračnih tema. Nakon što je opisala jedan od napada njihovog oca na njihovu majku, Carine prelazi na premlaćivanja koja su ona i njen brat trpjeli – rame uz rame.
Nikada neću zaboraviti kako sam izvijala vrat samo da vidim pogled sadističkog užitka koji je osvijetlio očeve oči i njegov zastrašujući osmijeh – poput ovisnika u vrhuncu svoga vrhunca, svjedoči Carine.
No, u svojim naporima da predstavi uravnoteženu sliku, Carine također spominje i neka sretnija vremena – poput kampiranja koja je njen brat uvelike volio. Obiteljske fotografije daju malo svjetliju sliku. No, jasno je da su ove zapovjedne izvedbe bile dio složene lažne fronte – baš poput kazališnog pozorišta.
Važnost priče
The Wild Truth nesumnjivo je ”hrabra” knjiga, kako to Krakauer tvrdi u svom predgovoru. Nedostaje joj rezonanca neke literature (uključujući i Into The Wild) koja se manje fokusira na njene brakove i dublje istraživanje novinarskih posljedica ograničavanja informacija ili psihologije zlostavljača.
No, The Wild Truth istinski je važna knjiga na dva fronta; predstavlja zapis o priči koja je dotukla tisuće čitatelja. Otvara razgovor o groznom obiteljskom nasilju koje je skriveno iza maske blagostanja.