NEVER, never again will this beautiful land experience the oppression of one by another.
Bile su to riječi Nelsona Mandele dok je 10. svibnja 1994. godine odnio pobjedu na predsjedničkim izborima u Južnoj Africi. Osim što je postao samo predsjednikom, Mandela je tada stvorio i povijest – prije njega niti jedan crnac u Južnoj Africi nije stao na mjesto predsjednika.
No, njegov put do tog mjesta bio je trnovit, proveo je čak 27 godina u zatvoru kao politički zatvorenik južnoafričke vlade. Kampanjac koji je postao međunarodna ikona za ljudska prava, borio se protiv apartheida i za slobodu svog naroda. Bio je dobro obrazovan čovjek – postao je pravnikom nakon što je pohađao sveučilište što mu je nesumnjivo pomoglo kasnije kad se borio protiv lošeg tretmana crnaca u Južnoj Africi.
Politički angažman
Godine 1944. pridružio se Afričkom nacionalnom kongresu (ANC), crnačkoj političkoj organizaciji koja je bila predana osvajanju prava crnaca u Južnoafričkoj Republici kojom vladaju bijelci. Nekoliko godina kasnije, 1948. godine, na vlast je došla Nacionalna stranka i u tom je trenutku apartheid – sustav odvajanja bijelaca i crnaca – postao službena vladina politika. To je značilo da su crnci – koji su zapravo činili većinu stanovništva – bili prisiljeni živjeti u odvojenim područjima od ostalih Južnoafrikanaca i morali su koristiti zasebne javne objekte. Komunikacija između dviju “strana” također je bila vrlo ograničena, a Zakon o mješovitim brakovima zabranio je parovima različitih rasa da se vjenčaju.
Mandela je postao jedan od vođa ANC-a, prije nego što se 1952. popeo na mjesto zamjenika nacionalnog predsjednika. Mandela je organizirao takve stvari poput nenasilnih štrajkova, bojkota i marševa u znak prosvjeda protiv nepravednog režima.
Uhićenja
Nakon pokolja mirnih crnih prosvjednika 1960. Mandela pojačava svoje pokušaje sabotaže Vlade. Sudilo mu se za izdaju, ali je oslobođen 1961. Sljedeće godine uhićen je zbog ilegalnog napuštanja zemlje. Zbog toga je osuđen na doživotni zatvor, iako je pušten 1990. godine. Bilo mu je dopušteno slati i primati pisama jednom u šest mjeseci i primati posjete na pola sata jednom godišnje, ali njegova je želja za stjecanjem jednakih prava bila snažna kao i nakon puštanja na slobodu.
Godine 1990. predsjednik Južne Afrike F. W. de Clerk počeo je rastavljati apartheid, naredivši da Mandela bude pušten iz zatvora. Par je zajedno radio na stvaranju multirasne vlade, zajednički primivši Nobelovu nagradu za mir 1993. godine. Sljedeće je godine Mandela izabran za predsjednika, prvog crnog šefa države u Južnoj Africi.
Vjeran svom obećanju, Mandela je podnio ostavku 1999. nakon jednog mandata na mjestu predsjednika. Nastavio je surađivati s Dječjim fondom Nelson Mandela kojeg je osnovao 1995. godine kao i Zakladu Nelson Mandela te Zakladu Mandela Rhodes.
U travnju 2007. njegov je unuk Mandla Mandela postavljen za šefa tradicionalnog vijeća Mvezo na svečanosti u Mvezo Great Placeu.
Nelson Mandela nikada se nije pokolebao u svojoj privrženosti demokraciji, jednakosti i učenju. Unatoč strašnoj provokaciji, na rasizam nikada nije odgovorio rasizmom. Njegov je život nadahnuće svima koji su potlačeni i zakinuti; i svima koji se protive ugnjetavanju i lišenju.
Preminuo je u svom domu u Johannesburgu 5. prosinca 2013.