Rat za naftu: 3 teorije zavjere koje bi mogle biti istinite

Rat za naftu: 3 teorije zavjere koje bi mogle biti istinite

Rat za naftu pojam je koji ฤesto moลพemo ฤuti. Napokon, postoje snaลพni dokazi koji podupiru popularnu teoriju zavjere โ€“ nafta je ฤesto motivirajuฤ‡i razlog da se jedna zemlja mijeลกa u ratovanje drugih zemalja. Isto tako, kaลพu istraลพivaฤi, drลพave treฤ‡e strane mogu odluฤiti ne ulaziti u trajne unutardrลพavne sukobe ako ne postoji grubi poticaj. Nedostatak nafte navodno stoji iza izostanka intervencije u Siriji i u Ruandi 1994. godine. Iza ove izjave stoji dvojica autora rada Journal of Conflict Resolution.

Studija interveniranja treฤ‡e strane

Graฤ‘anski ratovi ฤinili su viลกe od 90 posto svih oruลพanih sukoba od Drugog svjetskog rata i tijekom tog razdoblja, zemlje kojima je nafta potrebna, pronaลกle su razloge za vojnu intervenciju u zemljama s dobrom opskrbom โ€“ navodi se u studiji. U Oil above Water โ€” Economic Interdependence and Third-party Intervention istraลพivaฤi objaลกnjavaju kako su modelirali postupak donoลกenja odluka koje su koristile treฤ‡e zemlje da bi utvrdile da li se treba mijeลกati u graฤ‘anske ratove i ispitali njihove ekonomske motive. Moguฤ‡e da je ovaj slijed dogaฤ‘aja i sagradio sam pojam โ€˜rat za naftuโ€™.

U svom istraลพivanju o ratu za naftu britanski je tim prouฤavao 69 zemalja koje su doลพivjele graฤ‘anske sukobe izmeฤ‘u 1945. i 1999. ฤŒlanovi tima bili su Petros Sekeris sa Sveuฤiliลกta Portsmouth, Vincenzo Bove sa Sveuฤiliลกta Warwick i Kristian Skrede Gleditsch sa Sveuฤiliลกta Essex. Otkrili su da je oko dvije treฤ‡ine tih ratovanja doลพivjelo intervenciju druge zemlje ili vanjske organizacije. Takoฤ‘er, da je najฤeลกฤ‡i razlog te intervencije, iznad povijesnih, zemljopisnih ili etniฤkih veza โ€“ bila nafta.

Foto: Shutterstock

Sekeris objaลกnjava da su ลพeljeli iฤ‡i dalje od teorija zavjere oko ratova za naftu i provesti paลพljivu, nijansiranu analizu. U njoj su vidjeli djeluje li nafta kao ekonomski poticaj intervencije u unutarnjem sukobu u drugoj zemlji. Rezultati pokazuju da su autsajderi puno motiviraniji pridruลพiti se borbi ako imaju financijski interes.

Tim je utvrdio da ลกto viลกe zemlja ima nafte, to je vjerojatnije da ฤ‡e treฤ‡a strana intervenirati u graฤ‘anskom ratu. I obrnuto, ลกto viลกe zemlja uvozi nafte, to je veฤ‡a vjerojatnost da ฤ‡e intervenirati u graฤ‘anskom ratu zemlje proizvoฤ‘aฤa nafte. Sugerira se na to da se ratovi za naftu ฤesto kamufliraju drugim motivima.

Meฤ‘u istaknutim je primjerima sudjelovanje Sjedinjenih Drลพava u graฤ‘anskom sukobu Angole od 1975. do kraja hladnog rata te u Gvatemali, Indoneziji i na Filipinima. Autori takoฤ‘er ukazuju na ameriฤku potporu konzervativnim autokratskim drลพavama u regijama koje su bogate naftom. Takoฤ‘er se citira umijeลกanost Velike Britanije u nigerijski graฤ‘anski sukob koji se vodio od 1967. do 1970., za razliku od nemijeลกanja u graฤ‘anske ratove u drugim bivลกim kolonijama bez rezervi nafte (Sierra Leone i Rhodesia, kasnije Zimbabve); i sudjelovanje bivลกeg Sovjetskog Saveza u Indoneziji (1958.), Nigeriji (1967.-1968.) i Iraku (1973.).

Rat za naftu i ลพeฤ‘ za naftom

Vincenzo objaลกnjava kako se ลพeฤ‘ za naftom (kao rat za naftu) ฤesto iznosi kao gotovo razumljivo objaลกnjenje iza intervencije u Libiji i odsutnosti intervencije u Siriji. Mnoge su tvrdnje ฤesto pojednostavljene, ali nakon rigorozne i sustavne analize otkrili su da se uloga ekonomskih poticaja pojavljuje kao kljuฤni ฤimbenik intervencije.

Tim je otkrio da je vjerojatnije da ฤ‡e intervenirati treฤ‡a zemlja ako:

  • su bili glavna sila;
  • su pobunjenici bili jaki i dobro naoruลพani;
  • su izmeฤ‘u dviju zemalja postojale uske etniฤke veze;
  • se graฤ‘anski rat odvijao tijekom hladnog rata, razdoblja globalne konkurencije supersila.

Zatim, na drugom kraju spektra, nalaze se naftom bogate drลพave koje uopฤ‡e ne interveniraju. To su nacije, ukljuฤujuฤ‡i zaljevske drลพave, Meksiko i Indoneziju koje nemaju povijest vojne intervencije u graฤ‘anskim ratovima drugih zemalja.

Foto: Shutterstock

Rat za naftu i intervencija 21. stoljeฤ‡a

Bove govori kako prije nego ลกto su se snage ISIS-a pribliลพile naftom bogatim Kurdima, ISIS se jedva spominjao u vijestima. Kad se ISIS pribliลพio naftnim poljima, opsada Kobanija u Siriji postala je glavni naslov. SAD je tada poslao bespilotne letjelice da gaฤ‘aju ISIS-ove ciljeve.

Trajni zapisi geopolitiฤke nestabilnosti u regijama koje proizvode naftu i vjerojatni porast globalne potraลพnje za naftom znaฤe da ฤ‡emo u buduฤ‡nosti vidjeti joลก takvih intervencija, predviฤ‘aju Sekeris i Bove.

Meฤ‘utim, bit ฤ‡e nekih velikih promjena u tome tko gdje intervenira, kaลพu. S plinom iz ลกkriljevca SAD postaje sve manje ovisan o energiji. A, kontinuirani ฤ‡e rast Kine vidjeti da mu je uvoz energije potreban viลกe nego ikad.

Te bi intervencije zauzvrat trebale dovesti do jaฤih gospodarskih veza. Istraลพivanje koje su proveli s Leandrom Elijom, objavljeno u ฤasopisu Review of International Economics, pronaลกlo je snaลพne empirijske dokaze da rasporeฤ‘ivanje ameriฤkih snaga i vojna pomoฤ‡ izazivaju ลกirenje bilateralnih trgovinskih tokova.