Predviđanje vremena izuzetno je težak problem. Meteorolozi mogu predvidjeti vrijeme na kraća vremenska razdoblja, najviše nekoliko dana, ali nakon toga predviđanja su uglavnom loša. No, što to je The Butterfly Effect?
The Butterfly Effect i njegova povijest
Edward Lorenz bio je matematičar i meteorolog na Massachusetts Institute of Technology i volio je proučavati vremenske promjene. Pojavom računala Lorenz je vidio priliku kombinirati matematiku i meteorologiju. Krenuo je konstruirati matematički model vremena, naime skup diferencijalnih jednadžbi koje su predstavljale promjene temperature, tlaka, brzine vjetra itd. Na kraju je Lorenz vremenske prilike sveo na sirovi model koji sadrži skup od 12 diferencijalnih jednadžbi.
Određenog dana u zimi 1961. godine, Lorenz je želio preispitati slijed podataka koji su dolazili iz njegovog modela. Umjesto ponovnog pokretanja cijelo postupka, odlučio je uštedjeti vrijeme i pokrenuti ga negdje od sredine. Koristeći ispise podataka, ušao je u uvjete u nekom dijelu blizu sredine prethodnog pokretanja i ponovno započeo proračun modela. Ono što je otkrio bilo je vrlo neobično i neočekivano. Podaci iz drugog pokretanja trebali su se točno podudarati s podacima iz prvog pokretanja. Iako su se isprva poklapali, staze su se na kraju počele dramatično razilaziti – drugi je postupak izgubio svu sličnost s prvim u nekoliko mjeseci modela.
Isprva je Lorenz pomislio da mu se u računalu pokvarila vakuumska cijev, Royal McBee – po današnjim standardima izuzetno spor i sirov stroj. Nakon što je otkrio da nije bilo kvara, Lorenz je napokon pronašao izvor problema. Kako bi uštedjeli prostor, njegovi su ispisi prikazivali samo tri znamenke, dok su podaci u memoriji računala sadržavali šest znamenki. Lorenz je unio zaokružene podatke s ispisa pretpostavljajući da razlika nije bila presudna.
To je Lorenza navelo da shvati da je ono dugoročno prognoziranje vremena osuđeno na propast. Njegov jednostavni model pokazuje fenomen poznat kao osjetljiva ovisnost o početnim uvjetima. To se ponekad naziva i The Butterfly Effect, npr. leptir koji maše krilima u Južnoj Americi može utjecati na vrijeme u Central Parku. Tada se postavlja pitanje – zašto niz potpuno determinističkih jednadžbi pokazuje ovakav ishod? Napokon, znanstvenike često podučavaju da male početne smetnje dovode do malih promjena u ponašanju. To očito nije bio slučaj u Lorenzovu modelu vremena. Odgovor leži u prirodi jednadžbi; bile su nelinearne. Iako ih je teško riješiti, nelinearni sustavi ključni su za teoriju kaosa i često pokazuju fantastično složeno i kaotično ponašanje.
Na kraju
Dakle, zaključimo. U teoriji kaosa, The Butterfly Effect je osjetljiva ovisnost o početnim uvjetima u kojima mala promjena u jednom stanju determinističkog nelinearnog sustava može rezultirati velikim razlikama u kasnijem stanju. Mnogo je ljudi mislilo da je Lorenzova izreka u vezi leptira i tornada doslovna, no to je samo metafora. Tom je izrekom htio dočarati kako jedan mali događaj kasnije može uzrokovati golemu promjenu.
Ideju The Butterfly Effecta, odnosno da mali uzroci mogu imati velike posljedice u vremenu ranije je prepoznao francuski matematičar i inženjer Henri Poincaré. Američki matematičar i filozof Norbert Wiener također je pridonio ovoj teoriji. Rad Edwarda Lorenza stavio je koncept nestabilnosti Zemljine atmosfere na kvantitativnu bazu i povezao koncept nestabilnosti sa svojstvima velikih klasa dinamičkih sustava koji prolaze kroz nelinearnu dinamiku i deterministički kaos.
Dakle, koncept The Butterfly Effect od tada se koristi izvan konteksta vremenske znanosti kao širok pojam za svaku situaciju u kojoj bi mala promjena trebala biti uzrok većih posljedica.