Tko je mitski kiklop i gdje se pojavljuje?

Znate li tko je kiklop ili samo znate kako izgleda? Grčka mitologija oduvijek je primamljiva zapadnom svijetu i neizmjerno je oblikovala modernu umjetnost i kulturu. Priče o svemoćnim bogovima, snažnim junacima i zastrašujućim čudovištima inspiracija su brojnim modernim djelima koje smo čitali čak i kao djeca. Ako napokon želite saznati sve konkretne činjenice o kiklopu, čudovištu koje ima jedno oko, nastavite čitati. Ne brinite, kiklopi nisu kao vampiri ili Jeti, oni su drevna čudovišta.

Iako često nisu u centru starogrčkih priča kao bogovi i junaci, čudovišna stvorenja imaju značajnu ulogu u ovim pričama, predstavljajući svojevrsne zlikovce. Zastrašujući kiklop jedan je od nemilosrdnih i temperamentnih, ali i neshvaćenih likova u grčkoj mitologiji te se pojavljuje u brojnim mitovima od kojih je najzanimljiviji poznati mit o Odiseju i Polifemu.  

Tko ili što je uopće kiklop?

Kiklop je jednooki div koji je neizostavan dio grčke mitologije i u centru mnogih priča o bogovima i junacima. Sam naziv kiklop dolazi od riječi „kiklop“ koja u prijevodu znači „okruglooki“, no brojni autori smatraju da ime ovog bića dolazi iz još starijeg izraza koji se prevodi kao „kradljivac ovaca“. Ovo objašnjenje inspirirano je događajima jednog od najpoznatijeg mita u kojemu kiklop po imenu Polifem zarobljava junaka Odiseja i njegovu posadu te naposljetku biva oslijepljen.

Stari Grci vjerovali su u rasu kiklopa, divova koji žive pastoralnim i razuzdanim tipom života u dalekoj zemlji bez ikakvog zakona i reda. Ovi divovi tijekom dana čuvaju koze i ovce, a tijekom noći spavaju u mračnim špiljama. Iako su kiklopi u mitologiji predstavljali manje razvijena bića od samih Grka, bez ikakvog osjećaja zajednice i društva, oni imaju iznimno važnu ulogu u brojnim mitovima te su predstavljeni kao vješti kovači i graditelji, pa su tako odgovorni za stvaranje Zeusovih snažnih munja i izgradnju gigantskih zidina mnogih drevnih utvrda. Kiklopi posjeduju neizmjernu snagu, no nisu prikazani kao inteligentan oblik života.

Sami kiklopi spadaju u takozvanu prvu generaciju olimpskih bogova, nastali su iz Zemlje (Geja) i Neba (Uran), ali Grci na njih gledaju kao na čudovišta, a ne veličanstvene bogove. Dakle, kiklopi nisu imali nikakvu ulogu u samoj grčkog religiji. Jedini izuzetak jest Korintska prevlaka, regija u kojoj su kiklopi dobili više pažnje upravo zbog činjenice da je kiklop Polifem ujedno i sin moćnog boga mora Posejdona koji je u tom području strahovito štovan. U prevlaci održavale su se Istmijske igre u čast Posejdona, a prinosile su se žrtve ne samo za Posejdona već i za kiklope.

U grčkoj mitologiji razlikuju se dvije skupine kiklopa, onu koju je Heziod opisao (sinovi Neba i Zemlje) te Homerovu verziju kiklopa (Polifem). Iako postoje razlike između ovih dvaju skupina, neke značajke poput nevjerojatne snage, divljaštva i karakterističnog oka na glavi provlače se kroz oboje Heziodove i Homerove priče. Ipak, važno je razlikovati ove dvije verzije kiklopa i mitove karakteristične za njih.

Heziodov i Homerov kiklop

Heziod, starogrčki pjesnik u svom djelu Teogonija opisuje tri kiklopa: Bronta (Grom), Steropa (Munja) i Arga (Svijetlo), sinove Urana (Nebo) i Geje (Zemlja). Kao iskonski sinovi Neba i Zemlje opisani su kao divovi s jednim okom nasred čela i iznimno lošom naravi. Kiklopi su bili tvrdoglavi i nagli, a fizička snaga koju su posjedovali bila je iznimno opasna upravo zbog njihove osobnosti. Nakon nekog vremena kiklop je postao sinonim za surovu snagu, a ime ovih stvorenja često se spominjalo u raznim mitovima kada je bilo potrebno izgraditi masovne zidine ili vješto iskovati moćno oružje. 

Uran je svoje sinove, Bronta, Steropa i Arga, bojeći se njihove neizmjerne snage, zatvorio u Tartar, mračno podzemlje. Kron, titan i jedan od Uranovih sinova, kiklope je skupa s njihovom braćom hekatonhirima (storuka čudovišta) oslobodio iz ovog zatvora nakon što je kastrirao i svrgnuo oca. Ipak, ovo oslobođenje bilo je kratko i Kron kiklope ubrzo vraća u tamni Tartar.

Kako bi se oslobodili, kiklopi su Zeusu napravili moćno oružje te pomogli da svrgne Krona i ostale titane u događaju nazvanom Titanomahija. Oružje koje su iskovali upravo su prepoznatljive Zeusove munje. U izradi sudjelovala su sva tri brata: Arg je munjama dao sjaj, Bront karakterističan zvuk grmljavine, a Sterop je načinio same munje. 

Kiklopi su također odgovorni za stvaranje Posejdonovog trozupca, Artemidinog luka i strijele te kacige koja je igrala važnu ulogu u Perzejevom mitu i smrti Meduze. Ovi divovi bili su poznati kao pomagači Hefesta, boga kovača i zaštitnika obrtnika, a vjerovalo se da su snažni zvukovi koji su dopirali iz srca vulkana Etne bili prepisani upravo marljivom radu kiklopa. Heziodove kiklope ubio je Apolon, nakon smrti Zeusova sina Asklepija. 

Homer, legendarni grčki pjesnik, svoju verziju kiklopa opisuje u epu Odiseji. Kiklopi su bili divovska čudovišta koja su obitavala na istoimenom otoku, a nisu bili vješti kovači već jednostavni pastiri. U njegovim djelima se naziv „kiklop“ većinu vremena odnosi na Polifema, sina Posejdona i Toze, iako se mjestimično spominje i manje poznat kiklop Telemus. Polifem je opisan kao zastrašujući div ljudožder i neupitno je najpoznatiji kiklop upravo zbog toga što ga pronalazimo u brojnim mitskim pričama.

Kiklopi i Kronova vladavina

Uran i Geja skupa su proizveli osamnaestero djece: dvanaest titana od kojih je najmoćniji bio Kron, tri hekatonhira i tri kiklopa po imenu Bront (Grom), Sterop (Munja) i Arg (Svjetlo). Uran je mrzio svoju neobičnu djecu, kiklope i hekatonhire, i vratio ih je u Gejinu utrobu, smatrajući ih čudovištima. 

Ovo je Geji uzrokovalo veliku bol i nelagodu te je u konačnici stvorila srp kako bi jedan od njezinih sinova svrgnuo svog oca. Kron, najmlađi, ali ujedno i jedini dovoljno hrabar titan, odlučio je prihvatiti ovaj izazov. Geja je Kronu dala srp i prikrila ga sve dok nije došao trenutak kada bi uran pokušao leći sa svojom ženom. To se i dogodilo, a Kron je u tom trenutku velikim srpom kastrirao svoga oca i oslobodio svoju braću i sestre. 

U tom trenutku Kron je postao vladar svih bogova i ljudi te započinje vladavina titana. Ipak, na Gejino iznenađenje, nije htio osloboditi svoju braću kiklope i hekatonhire. Odlučio ih je ponovno zatvoriti u Tartar, podzemni svijet smješten još niže od Hada, mjesto gdje se zatvaraju „nepodobna“ božanstva i biča. Ovo je razbjesnilo kiklope i oni su čekali svoj trenutak sve do pojave nove generacije božanstva i moćnog Zeusa, Kronovog sin. 

Oslobođenje kiklopa

Zeus je posjedovao jednaku mržnju prema ocu Kronu, kao što je sam Kron imao prema Uranu. Naime, u strahu od svrgavanja Kron je svoju novorođenu djecu progutao kako ne bi mogli odrasti u moćnu prijetnju. Ipak, njegova žena i sestra Rea jednostavnim trikom uspjela je spasiti svoje šestero djece. 

Naime, umjesto djeteta Rea je Kronu ponudila kamen zamotan u tkaninu, a nesvjestan da ne guta svoje dijete Kron je progutao kamen. Dijete koje je Geja uspješno spasila jest bio sam Zeus koji je na kraju prisilio oca da povrati ostatak svoje braće i sestara i objavio rat svim titanima. Ovo zovemo takozvanom Titanomahijom, jedanaestogodišnjim ratom između titana i bogova vođenim Zeusom. 

Kiklopi su u Titanomahiji imali ključnu ulogu u svrgavanju Krona i usponu Zeusa. Naime, iskovali su Zeusove munje koje je koristio kako bi porazio titane i postao vladar kozmosa. Zeus je bio zahvalan i u konačnici oslobodio kiklope koji su napokon mogli slobodno hodati Zemljom.

Odisejev susret s Polifemom

U Homerovom epu, Odisej se u jednoj od svojih pustolovina iskrcao upravo na kiklopskom otoku te je sklonište zajedno sa svojom posadom našao u obližnjoj špilji. Ono što Odisej tada nije znao jest da je ta špilja bila dom kiklopa Polifema i njegovog stada ovaca. Nakon povratka u špilju, Polifem je blokirao ulaz velikim kamenom i odlučio zadovoljiti svoj apetit pojevši dva člana Odisejeve posade. Sljedećeg jutra pojeo je još dvojicu muškaraca i napustio svoju pećinu kao i inače, kako bi napasao svoje ovce. 

Odiseju je bilo jasno da će se div vratiti, a da izlazak iz zatvorene pećine nije moguć. Stoga je odlučio nadmudriti jednookog Polifema. Kada se Polifem vratio i pojeo još dvojicu mornara, Odisej mu je ponudio iznimno jako vino koje je diva ljudoždera u potpunosti opilo i uspavalo. Odisej je uspavanom Polifemu zabio kolac u oko i trajno ga oslijepio. 

Razbješnjeli kiklop izgubio je svoj vid te je napipavajući leđa ovcama pokušao zaustaviti posadu i mudrog Odiseja da izađu iz špilje. Ipak, Odisej i njegovi ljudi visjeli su s donje strane ovaca i tako uspješno pobjegli iz špilje. Ipak, Odisejeva oholost i hvalisavost nakon pobjede nad kiklopom stvorit će mu velik problem jer je Polifemov otac upravo moćni bog mora Posejdon.   

Polifem i Galateja

U nekim mitovima te kasnije Ovidijevom djelu Metamorfoze Polifem nije prikazan surovo i zastrašujuće kao u Homerovim pričama. Kiklop Polifem je bio zanosno zaljubljen u nimfu Galateju, kćer boga Nereja. Iako je Polifem bio sin jednog od najsnažnijih bogova, njegova ljubav nikada nije mogla biti ispunjena. Galateja je pripadala moru, a on kopnu, a uz to bila je zaljubljena u prekrasnog mladića Akisa. 

Prema mitu, Polifem je u žaru ljubomore, ugledavši prekrasnu Galateju u naručju mladog Akisa usmrtio mladića bacivši na njega masivni kamen. Galateja je uspješno pobjegla u ocean, a svog pokojnog ljubavnika nije uspjela spasiti već je njegovu krv pretvorila u rijeku koja je neko vrijeme nosila njegovo ime, a danas je poznata kao rijeka Jaci.