Od najranijeg zabilježenog mirovnog sporazuma do drevnih društvenih igara, Egipat krije mnoge zanimljive tajne koje čekaju da budu otkrivene. Ipak, neke od njih možete saznati u nastavku.
Kleopatra nije bila Egipćanka
Uz kralja Tuta, možda nijedna figura nije slavnije povezana sa starim Egiptom kao što je to Kleopatra VII. No, iako rođena u Aleksandriji, Kleopatra je zapravo bila dio dugog niza grčkih Makedonaca koji potječu od Ptolemeja I., jednog od najpouzdanijih poručnika Aleksandra Velikog.
Ptolemejska dinastija vladala je Egiptom od 323. do 30. godine prije Krista, a većina je njezinih vođa u svojoj kulturi i osjećaju ostali uglavnom Grci. Zapravo, Kleopatra je bila poznata po tome što je bila jedna od prvih članova dinastije Ptolomeja koja je zapravo govorila egipatski jezik.
Stari Egipćani sklopili su jedan od najranijih mirovnih ugovora
Više od dva stoljeća Egipćani su se protiv Hetitskog Carstva borili za kontrolu nad zemljama današnje Sirije. Sve je doveo do krvavih sukoba poput bitke kod Kadeša iz 1274. godine prije Krista, ali do vremena faraona Ramzesa II. nijedna strana nije izašla kao jasan pobjednik. Budući da su se i Egipćani i Hetiti suočili s prijetnjama drugih naroda, 1259. pr. Ramzes II i hetitski kralj Hattusili III dogovorili su poznati mirovni sporazum.
Tim je sporazumom okončan sukob i odredilo se da će dva kraljevstva jedno drugom pomoći u slučaju invazije treće strane. Egipatsko-hetitski sporazum sada je priznat kao jedan od najranijih preživjelih mirovnih sporazuma, a kopija se čak može vidjeti iznad ulaza u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda u New Yorku.
Egipćani su voljeli društvene igre
Nakon dugog dana rada uz rijeku Nil, Egipćani su se često opuštali igrajući društvene igre. Igralo se nekoliko različitih igara, uključujući Mehen i Psi i šakali, ali možda najpopularnija je bila igra na sreću poznata kao Senet.
Ova zabavna igra datira čak iz 3500. godine prije Krista. a igralo se na dugoj ploči oslikanoj s 30 polja. Svaki igrač imao je set komada koji su se pomicali duž ploče u skladu s bacanjem kockica ili palicama za bacanje. Povjesničari još uvijek raspravljaju o Senetovim točnim pravilima, ali nema sumnje u popularnost igre.
Egipat je ženama pružao širok raspon prava i slobode
Iako su ih javno i društveno mogli smatrati inferiornijim u odnosu na muškarce, Egipćanke su uživale veliku pravnu i financijsku neovisnost. Mogle su kupovati i prodavati imovinu, služiti u poroti, sastavljati oporuke, pa čak i sklapati pravne ugovore. Egipćanke obično nisu radile izvan kuće, ali one koje jesu obično su primale jednaku plaću za obavljanje istih poslova kao i muškarci.
Za razliku od žena stare Grčke, koje su zapravo bile u vlasništvu svojih muževa, Egipćanke su također imale pravo na razvod i ponovni brak. Poznato je da su egipatski parovi čak sklopili drevni predbračni ugovor. U tim je ugovorima bila navedena sva imovina i bogatstvo koje je žena unijela u brak i jamčilo se da će za to dobiti naknadu u slučaju razvoda.
Egipat je bio poznat po radničkim štrajkovima
Iako su faraona smatrali nekom vrstom živog boga, egipatski radnici nisu se bojali prosvjedovati zbog boljih radnih uvjeta. Najpoznatiji primjer je u 12. stoljeću prije Krista za vrijeme vladavine faraona Novog kraljevstva, Ramzesa III. Kada radnici angažirani na izgradnji kraljevske nekropole u Deir el-Medini nisu primili svoju uobičajenu isplatu žitarica, organizirali su jedan od prvih zabilježenih štrajkova u povijesti. Prosvjed je imao oblik sjedenja: radnici su jednostavno ušli u obližnje mrtvačnice i odbili izaći dok se ne čuju njihove pritužbe. Taktika je uspjela, a radnici su na kraju dobili svoje zakašnjele obroke.
Egipatski faraoni često su imali prekomjernu težinu
Egipatska umjetnost faraone obično prikazuje kao dotjerane i visoke tipove, ali to najvjerojatnije nije bio slučaj. Egipatska prehrana koja se sastojala od piva, vina, kruha i meda bila je bogata šećerom. Čak i studije pokazuju da je to često utjecalo na njihovu liniju. Pregledi mumija pokazali su da su mnogi egipatski vladari bili nezdravi i pretili, pa čak i patili od dijabetesa.
Značajan je primjer legendarna kraljica Hatšepsut, koja je živjela u 15. stoljeću pr. Kr. Dok je njen sarkofag prikazuje kao vitku ženu atletske građe, povjesničari vjeruju da je zapravo bila pretila i proćelava.
Egipat je poznat po piramidama, no vjerojatno ih nisu gradili robovi
Život graditelja piramida sigurno nije bio lak – kosturi radnika obično pokazuju znakove artritisa i drugih bolesti – ali dokazi upućuju na to da masivne grobnice nisu izgradili robovi, već plaćeni radnici. Ovi drevni građevinski radnici bili su mješavina vještih zanatlija i privremenih radnika, a čini se da su neki bili jako ponosni na svoj zanat.
Grafiti pronađeni u blizini spomenika upućuju na to da su svojim ekipama često davali duhovita imena poput Pijanac Menkaurea ili Prijatelji Khufua. Ideju da su piramide izgradili robovi prvi je dočarao grčki povjesničar Herodot u petom stoljeću prije Krista. Ipak, većina povjesničara to sada smatra mitom. Iako stari Egipćani zasigurno nisu bili skloni držanju robova, čini se da su ih uglavnom koristili kao terenske radnike i kućne sluge.
Vjeruje se da je Tutankamona ubio nilski konj
Iznenađujuće se malo zna o životu faraona Tutankamona, ali neki povjesničari vjeruju da znaju kako je umro. Skeniranje tijela mladog kralja pokazuje da je bio balzamiran bez srca i prsnog koša. Ovo drastično odstupanje od tradicionalne egipatske prakse pokopa sugerira da je prije svoje smrti možda pretrpio užasnu ozljedu.
Prema nekolicini egiptologa, jedan od najvjerojatnijih uzroka ove rane bio bi ugriz poskoka. Dokazi pokazuju da su Egipćani životinje lovili radi sporta. Čak i kipovi pronađeni u grobnici kralja Tutankamona prikazuju ga kako baca harpun. Ako je dječak faraon doista volio vrebati opasnu divljač, onda je njegova smrt mogla biti posljedica lova koji je pošao po zlu. Osim toga, prema nekim izvorima, smatra se da je Tutankamonova smrt posljedica malarije.
Egipat je imao liječnike sa specijaliziranim područjima studija
Stari Egipat imao je zanimljiv medicinski princip. Drevni liječnik obično je bio majstor, ali dokazi pokazuju da su se egipatski liječnici ponekad fokusirali na liječenje samo jednog dijela ljudskog tijela. Ovaj rani oblik medicinske specijalizacije prvi je put zabilježen 450. godine pr. Kr. Od strane putnika i povjesničara Herodota. Govoreći o egipatskoj medicini, napisao je: “Svaki je liječnik iscjelitelj jedne bolesti i ne više… jedan je iscjelitelj oka, jedan zubi, a neki trbuha.” Ti su stručnjaci čak imali i određena imena. Zubari su bili poznati kao liječnici zuba, dok se izraz za proktologe doslovno prevodi kao pastir anusa.
Egipćani su mnoge životinje držali kao kućne ljubimce
Egipćani su životinje doživljavali kao inkarnacije bogova i bili su jedna od prvih civilizacija koja je držala kućne ljubimce. Egipćani su posebno voljeli mačke koje su se često povezivale s božicom Bastet. Osim mački, obožavali su i jastrebove, ibise, pse, lavove i babune. Mnoge od ovih životinja imale su posebno mjesto u egipatskim domovima, a često su bile mumificirane i pokopane sa svojim vlasnicima. Druga stvorenja bila su posebno obučena da rade kao životinje pomoćnice. Egipatski su policajci za pomoć u patroli znali koristiti pse, pa čak i dresirane majmune.
Egipat je poznat po tome što su šminku koristila oba spola
Taština je stara koliko i civilizacija, a ni stari Egipćani nisu bili iznimka. I muškarci i žene su bili poznati po tome što su nosili velike količine šminke. Za šminku su vjerovali da im pruža zaštitu od bogova Horusa i Ra. Ova kozmetika bila je napravljena mljevenjem ruda poput malahita i galena u tvar zvanu kohl. Zatim se to obilno nanosilo oko očiju s priborom od drveta, kosti i slonovače.
Žene bi također obraze umrljale crvenom bojom i koristile kanu za bojenje ruku i noktiju, a oba su spola nosila parfeme od ulja, smirne i cimeta. Egipćani su vjerovali da njihova šminka ima čarobnu iscjeliteljsku moć. Nisu bili u potpunosti u krivu: razna su istraživanja pokazala da je kozmetika na bazi olova ljudima zapravo pomogla spriječiti infekcije očiju.