Connect with us

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Povijest

Najbolji jugoslavenski bendovi ikad – 1. dio

Najbolji Jugoslavenski bendovi ikad - 1. dio

Prije samih narodnjaka koji su se pojavili još devedesetih godina, muzičku su scenu na području Jugoslavije obilježili mnogi, sada već stari, jugoslavenski bendovi. Njihovi hitovi slušaju se i dan danas, kako među starijom populacijom, tako i među mlađim generacijama.

Iako je većina tih bendova imala tešku povijest, nekoliko su se puta raspali i ponovo sastali, neki od njih i dan danas doživljavaju svoj stari vrhunac i vjerojatno nikada neće biti zaboravljeni.

unsplash.jpg

Najbolji jugoslavenski bendovi koje nikada nećemo prestati slušati

Donosimo vam popis nekih od jugoslavenskih bendova koji su naišli na svoj kraj s raspadom Jugoslavije, ali i one koji su još dan danas ovdje među nama.

EKV – Ekatarina Velika

Ekatarina velika, jugoslavenski bend poznatiji pod skraćenicom EKV, nastao je 1982. godine u Beogradu kao Katarina II. Sastav je nastao nakon raspada beogradskog benda Šarlo akrobata, gdje je djelovao pjevač i gitarist Milan Mladenović. Uz njega su u Katarini II nastupali i Ivan Vdović kao bubnjar, Bojan Pečar kao basist, Dragomir Mihailović kao gitarist te klavijaturistica Margita Stefanović koja će u novoj postavi EKV-a uz Mladenovića biti ključna osoba.

Početkom 1984. godine izdaju svoj prvi album Katarina II., nakon čega Vd napušta grupu, a Dragomir odlazi u vojsku. Na mjesto bubnajra dolazi Ivan Fece, a Dragomir odmah po povratku iz vojske napušta bend. Nakon što su 1986. godine objavili album S’ vetrom uz lice, jugoslavenski bend napušta Ivan Fece na čije mjesto dolazi Ivan Ranković. S uspješnim albumom dolazi i uspješna turneja koja je dokumentirana na albumu EKC 1986 LIVE.

Nakon ove turneje opet se mijenja bubnjar – na mjesto Ivana Rankovića dolazi Srđan – Žika Todorović iz benda Discipline kičme. On izlazi iz benda 1990. godine, a mijenja ga Marko Milivojević. Ubrzo nakon toga, basist Bojan Pečar, jedan od sastavnih članova EKV-a, preselio se u London. Taj je događaj bio šok za bend i smatra se početkom njegova kraja. Poznati su hitovi ovog jugoslavenskog benda Par godina za nas, Oči boje meda, Ti si sav moj bol, i mnogi drugi.

Raspad

U kolovozu 1994. godine održali su posljednji nastup nakon što je Mladenović obolio od raka gušterače i umro 5. studenog 1994. godine. Nakon raspada ovog jugoslavenskog benda 1998. godine, izdavačka kuća EKV Records počinje objavljivati originalne albume EKV-s s brojnim dodatnim pjesmama. Nakon što je 1992. godine umro prvi bubnjar Vdović, 1998. Pečar, a 2002. Margita, Dragomir Mihajlović ostaje jedinim preživjelim članom. Njihov utjecaj može se pronaći među mnogim kasnijim bendovima i izvođačima.

Haustor

Jedan je od najdražih jugoslavenskih bendova i Haustor, osnovan u Zagrebu 1979. godine. Ključne su osobe ovog benda Darko Rundek i Srđan Sacher, koji su prije ovoga surađivali u sastavu Komuna – preteći samog Haustora. Tako dvije godine nakon toga (1979.) službeno nastaje Haustor s Rundekom, Ozrenom Štiglićem i basistom Srđanom Sacherom.

Zanimljiva je činjenica da su vježbali u prostoriji Kzgla glumišta te su taj prostor dijelili s jugoslavenskim bendom Azra. Tako im je ispočetka na bubnjevima pomagao Boris Leiner, bubnjar Azre, sve dok im se konačno nije priključio stalni bubnjar Zoran Perišić. Nakon toga, postavu su upotpunili saksofonist Damir Prica i trombonist Nikola Santro.

Adaptirajući hrvatsku i svjetsku narodnu baštinu u okružje urbane rock-glazbe s jakim utjecajima kazališta, stripa, literature i filma, Haustor se nametnuo kao jedna od najinovativnijih pojava u okvirima domaćega novog vala. Na koncertima im se redovito priključivao Jurij Novoselić iz benda Film te je tako zauzvrat Santro onda nastupio s Filmom.

S vremenom u grupu dolazi novi bubnjar, Srđan Gulić, koji s ovim jugoslavenskim bendom ostaje do samog kraja, a priključio se i klavijaturist Zoran Vuletić. Grupa je u svojoj glazbi izmiješala utjecaje koji su došli s punkom i novim valom – karipske utjecaje (poglavito one s Jamajke), te big-bandovsku strukturu puhačkih dionica. Ponudili su svjež zvuk koji se razlikovao od onoga što je nudio ostatak tadašnje zagrebačke, hrvatske i jugoslavenske rock scene.

unsplash.jpg

Početak kraja

Nakon što su 1984. godine snimili i objavili drugi studijski album Treći svijet, u ovom jugoslavenskom bendu dolazi do prvih ozbiljnih potresa i to onda kad je Sacher napustio grupu. Svađa je nastala zbog tog što je Rundek tvrdio da je Treći svijet većinom Sacherovo autorsko djelo te je smatrao da sad i on ima pravo na ploču na kojoj bi dominirao, no Sacher se s time nije složio i želio je nastaviti po istoj formuli.

Sacher se na kraju s Leinerom i Maxom Wilsonom skrasio u grupi Vještice. Godine 1990. sastav prestaje s aktivnostima, a Rundek nastavlja uspješnu samostalnu karijeru. Haustor se još dva puta nakon toga okupio kako bi nastupio u Zagrebu u Domu sportova, a 2015. je godine izdana kompilacija četiri albuma i njihovih najpopularnijih pjesama.

Zabranjeno pušenje

Novi jedinstveni punk-rock jugoslavenski bend nastaje 1980. godine u Sarajevu. Izdvojili su se svojim garažnim stilom s malo romskih muzičkih elemenata. Često su bili na lošem glasu zbog kritika koje su u svojim pjesmama upućivali prema socijalizmu. Danas sastav još uvijek postoji, a trenutno ima pet članova – pjevač i gitarist Davor Sučić, bubnjar Branko Trajkov, gitarist Toni Lović, basist Dejan Orešković te violinist i klavijaturist Robert Boldižar. Jedni su od njihovih najpoznatijih hitova Zenica Blues, Guzonjin sin, Balada o Pišonji i Žugi, i tako dalje.

Početkom 1990. godine, i to za vrijeme velike komercijalno uspješne turneje s Bombaj štampom i Top listom nadrealista, pogoršao se već slomljeni odnos Sučića i Jankovića, vodećeg dvojca benda. Skupina jedno vrijeme prestaje biti aktivna, i to krajem ljeta 1990., kada Sučić obavještava Jankovića da više nije zainteresiran za suradnju. Tako su Sučić, kao i Darko Ostojić i Faris Arapović, napustili bend najviše zbog različitih pogleda na viziju benda.

No, ovaj se jugoslavenski bend ponovo spaja nakon 6 godina pauze. Tako 1996. godine Mirko Srdić i Davor Sučić paralelno s pripremanjem albuma rade i na nastupima Top liste Nadrealista, koja nakon ratnog iskustva u BiH pa sve do 1998. godine radi preko 300 nastupa pod pokroviteljstvom USAID-a (United States Agency for International Development) po BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Danskoj i Švicarskoj.

U rujnu 2008. godine dugogodišnji basist Predrag Bobić, napustio je bend nakon oproštajnog koncerta na zagrebačkom jezeru Bundek. Nakon toga, gitarist Dejan Orešković, bivši basist Divljih jagoda, pridružio se bendu i radu na njihovom nadolazećem albumu Muzej Revolucije. U siječnju 2016. godine bendu se pridružila saksofonistica i flautistica Lana Škrgatić. Ona bend napušta 2019. godine da bi se priključila ženskom glazbenom sastavu C.U.R.E.

Električni Orgazam

U Beogradu 1980. godine, Srđan Gile Gojković formirao je Električni Orgazam, a ujedno je bio i frontmen jugoslavenskog benda. Njihovi prvi snimci objavljeni su 1981. godine u albumu koji je uključivao i grupe Idoli i Sharlo Akrobata.

Radilo se o grupnom albumu Paket Aranžmanu koji je uvelike doprinio promociji lokalnih punk muzičara i punka u cijeloj Srbiji. Poznati su po svojim hitovima Igra rokenrol cijela Jugoslavija, Krokodili dolaze, Zlatni papagaj, i drugim. Djelovali su u dva vala. Prvi val bio je od 1980. godine pa sve do 1988., a na scenu se ponovo vraćaju 1991. godine. Djeluju još dan danas.

Psihomodo Pop

Svojim načinom sviranja, glazbom i stilom, Psihomodo Pop ostavio je upečatljiv trag na rock sceni, kako bivše Juge tako i Hrvatske. Njihova zarazna glazba uvelike je slušana i među mladom i među starijom populacijom još dan danas. Naime, ovaj bend nastaje 1983. godine.

Prvobitno ime ovog jugoslavenskog benda bilo je Neron u kojem su već tada svirali Tigran Kalebota (Tigi) i Smiljan Paradiš (Šparka). Uz Nevena Kepeskog (Kepa), grupi se pridružuje i čuveni Davor Gobac. On je već kao trinaestogodišnjak svirao u punk sastavu Klinska pomora, a napušta ga zato što, uz majčin pritisak, na probama nije mogao ostajati duže od pola noći. Tada Neron mijenja svoje ime u Psihomodo Pop.

Godine 1985. u sastav dolazi Radulović, nakon što ju je napustio Kepeski. Ova postava održava brojne koncerte na prostoru bivše Jugoslavije. Godine 1987. pridružuje im se drugi gitarist – Brada. Odmah sljedeće godine, nakon čitavih pet godina demo statusa, na tržištu se pojavljuje njihov prvi album Godina zmaja.

Objavljivanjem ovog albuma postižu ogroman uspjeh i doslovno dižu cijelu državu na noge. Slijed ovih događaja dovodi ih do toga da su se pročuli i van države zahvaljujući nizozemskom rock festivalu Grote prijs of Netherland, gdje su u konkurenciji od 600 sastava odabrani kao jedan od šest najboljih. Čak je i legendarna glazbena postaja MTV njihov najveći hit Ja volim samog sebe pretvorila u englesku verziju video spota pod imenom I’m in love with Gobac, što je ujedno i prvi jugoslavenski spot prikazivan na MTV-u.

Godine 1995. iz sastava odlazi gitarist Saša Novak Radulović, na čije mjesto dolazi Jurij Novoselić-Kuzma (član benda FilmDisciplina kičme, suradnik Haustora). Isprva je s grupom kao pridruženi član, a kasnije postaje i stalnim članom. Grupa svojom pojavom i scenskim nastupom svakim koncertom osvaja svoju publiku, usprkos tome što djeluje već više od dvadeset godina. U prosincu 2017. godine iznenada je preminuo jedan od osnivača, bubnjar Tigran Kalebota, na čije mjesto 2019. dolazi Tin Ostreš.

Crvena jabuka

Iako su često mijenjali članove benda, svoju popularnost drže visoko sve do današnjeg dana, a bili su dio sarajevskog pokreta novog primitivizma početkom 80-ih godina. Do današnjeg dana, u jugoslavenskom bendu je iz originalne postave ostao vokalist i klavijaturist Dražen Žerić. Grupu su 1985. godine osnovali Dražen Ričl na vokalu i gitari i Zlatko Arslanagić, a ubrzo im se pridružuju i Aljoša Buha na bas gitari, Darko Jelčić na bubnjevima i Dražen Žerić na klavijaturama.

Sljedeće godine u ljeti bend je planirao svoj prvi koncert u Mostaru, no nisu ga održali jer je na putu do Mostara bend doživio saobraćajnu nesreću u kojoj su poginuli basista Aljoša Buha i pjevač Dražen Ričl. No, ipak, u čast poginulima iste su godine u listopadu održali koncert u dvorani Skenderija.

Koncert je održan pod nazivom Pjesma za Crvenu jabuku, a nastupili su sarajevski muzičari i bendovi. U kasnijem slijedu događaja 2017. godine bubnjar Jelčić napušta bend, a Žera ostaje jedini originalni član. Tako su sadašnji članovi Dražen Žerić, Krešimir Kaštelan, Stjepan Šarić, Dragomir Herendić, Dario Duvnjak i Adrian Borić.

O ostalim jugoslavenskim bendovima čitajte ovdje.

Riblja čorba

Ovaj je jugoslavenski bend također označio muzičku rock scenu bivše Juge, a osnovan je 1978. godine u Beogradu. Osim ovoga, potencijalni nazivi za bend bili su Bora & Ratnici i Popokatepetl. Odmah sljedeće godine, objavili su album Kost u grlu, koji je prodan u čak 129.000 primjeraka. Prvobitna postava jugoslavenskog benda sastojala se od Bore Đorđevića na vokalu i akustičnoj gitari, Miše Aleksića na bas gitari, Miroslava Milatovića na bubnjevima i Rajka Kojića na gitari.

unsplash.jpg

U bend uskoro dolazi gitarist Momčilo Bajagić s kojim je Rajko ranije svirao u Glogovu kolcu. S obzirom na to da su njihove teme bile uvelike kontroverzne, često su bili na udaru kritike. Svoju su slavu uspjeli održati sve do raspada Jugoslavije, ali se njihova slava poljuljala frontmenovim otvorenim karakteriziranjem pro srpskog nacionaliste. Jedni od najpoznatijih hitova bili su Kako je lepo biti glup, Amsterdam, Kad sam bio mlad, i mnogi drugi.

Azra

Ovaj je hrvatski rock sastav osnovao Branimir Johnny Štulić u Zagrebu 1977. godine. Svoje ime, ovaj je jugoslavenski bend dobio prema pjesmi Der Asra Heinricha Heina, a kako fanovi vole pričati – imao je najveći muzički utjecaj na teritoriju cijele bivše Juge.

Članovi benda, oni koju su ga napustili i oni koji su mu uvijek bili predani bili su: Branimir Štulić na vokalu i gitari, Jura Stublić također na vokalu i gitari, Boris Leiner na vokalu i bubnjevima, Mišo Hrnjak na bas gitari od 1979. do 1982. godine, Jurica Pađen na gitari od 1983. do 1984. pa opet od 1987. do 1989., Branko Knežević na bubnjevima od 1987. do 1989. i Stephen Kipp na basu od 1987. do 1989. godine. Djelovao je samo 11 godina, no u djelu YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rock i pop glazbe uvršteno je čak 5 Azrinih albuma, od kojih su 3 među prvih deset.

Svojim utjecajem tako je ojačao i cijelu muzičku rock scenu onog vremena, što je prilično razumno s obzirom na to da se najveći hitovi, poput Balkan i A šta da radim, pamte i slušaju još dan danas. Također, ovaj je jugoslavenski bend ostavio takav utisak da se njegovi utjecaji prepoznaju i među kasnije stvorenim jugoslavenskim bendovima – poput Hladnog Piva i Daleke obale, a bend formalno prestaje postojati u kolovozu 1990. godine nakon koncerta na Hvaru.

Plavi orkestar

Ovo je jedan od najpopularnijih jugoslavenskih bendova koji je 1983. godine nastao na području bivše Jugoslavije, točnije u Sarajevu. Ovaj jugoslavenski bend je osnovao vokalist i gitarist Saša Lošić još kao srednjoškolac, a ostali članovi bili su Srđan Krošnjar na gitari, Goran Đamonja na bas gitari i Admir Ćeramida na bubnjevima. Prvobitno ime benda bilo je Sevin orkestar, no s dolaskom Mladena Pavičića 1983. godine, mijenja ime u Plavi orkestar. Bend napuštaju Đamonja i Krošnjar, nakon čega se bendu pridružuje Samir Ćeramida, koji je prije toga bio u sastavu Zabranjenog pušenja. Nakon toga, Plavi orkestar napokon počinje s nastupima, često kao predgrupa poznatijim sastavima.

Nakon velikog koncerta u Skenderiji, Pavičić napušta grupu, a Lošić postiže dogovor s Jugotonom o objavljivanju albuma. Nakon toga uspješno nagovara Pavičića da se vrati, nakon čega je bend ponovo zaživio. S početkom rata u BiH 1992. godine, jugoslavenski bend pauzira svoju aktivnost, a 1997. godine ponovo se okupljaju te tada Pavičića mijenja novi gitarist Saša Zalepugin. Neki od njihovih najvećih hitova su Lovac i košuta, Sava tiho teče, Suada, Bolje biti pijan nego star, i mnogi drugi.

Prljavo kazalište

Inspiracija za ime ovog jugoslavenskog benda došla je od talijanskog stripa Alana Forda, a formiran je 1977. godine u Zagrebu. Jasenko Houra dolazi u sastav pod nazivom Ciferšlus, u kojemu tada sviraju Davorin Bogović na vokalu, Zoran Cvetković na solo gitari, Ninoslav Hrastek na bas-gitari i Tihomir Fileš na bubnjevima. Ubrzo nakon što im se priključio Houra, mijenjaju ime u Prljavo kazalište.

Odmah sljedeće godine snimaju svoj prvi maxi singl Televizori/Majka/Moje djetinjstvo nakon čega slijede prvi nastupi i formiranje hrvatske novovalne scene. Bend je u svojim počecima imao elemente punk-rock žanra te su se ugledali na bend Rolling Stones. Davorin Bogović 1985. godine napušta jugoslavenski bend, a na njegovo mjesto dolazi Mladen Bodalec. Neki su od njihovih najpoznatijih hitova Kiše Jesenje, Mi plešemo, Ne zovi, mama, doktora, i mnogi drugi.

Parni Valjak

Ovaj je jugoslavenski bend osnovan u Zagrebu 1975. godine te je nastao razilaženjem Grupe 220. Bend je aktivan i dan danas usprkos pauzi 1988. godine i četverogodišnjoj stanci od 2005. do 2009. Jedan je od pokretača cijelog vala rock i pop-rock grupa na ovim prostorima, a 2013. godine dobili su Fender Megamuzika nagradu za najbolji bend. Prvu postavu činili su Husein Hasanefendić, Aki Rahimovski, Srećko Antonioli, Zlatko Miksić i Jurica Pađen. Današnji bend sastoji se od Huseina, Akija, Marijana Brkića, Zorislava Preksaveca, Dalibora Marinkovića, Berislava Blaževića i Ane Kabalin.

Bijelo Dugme

Ovaj jugoslavenski bend formiran je 1974. godine u Sarajevu i jedan je od najpoznatijih u bivšoj Jugoslaviji. Sastav su činili već iskusni mladi glazbenici od kojih su najpoznatiji Goran Bregović i Željko Bebek. Nakon što je Bebek napustio bend, novim pjevačem postao je Sarajlija Mladen Vojičić – Tifa. Bend je aktivno djelovao sve do 1989. godine kada objavljuje petnaestak albuma i mnoge singlove. Godine 2005. grupa najavljuje ponovno okupljanje te u ljeti iste godine održava koncerte u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Bend se nakon toga više nikad nije okupio.

Film

Odmah s prvim nastupima, ovaj jugoslavenski bend popularnost stječe velikom brzinom i postaje atrakcija. Nakon što su se razišli sa sastavom Azra, Marino Pelajić (bas-gitara), Mladen Juričić (gitara), Branko Hromatko (bubnjevi) i Jurislav Stublić (vokal), 1979. godine u Zagrebu osnivaju sastav Šporko šalaporko i njegove žaluzine (po jednoj priči iz lista Polet), ali ga ubrzo mijenjaju u Film.

Ubrzo im se pridružuje Jurij Novoselić (Kuzma Videosax) na saksofonu. Nakon koncerta Pozdrav iz Zagreba, održanog u Domu omladine u Beogradu 1981. godine, stječu ogromnu popularnost. U to vrijeme s njima je povremeno nastupao glazbeni rock kritičar Dražen Vrdoljak, koji je svirao organu, a s njima je iste godine nastupio i na Omladinskom festivalu u Subotici. 

Godine 1983. Marino Pelajić odlazi na odsluženje vojnoga roka, a ubrzo nakon njega i Jurčić. Marina tako zamjenjuje Mladen Žunjić, a Maxa Jurčića Robert Krkač iz sastava Drugi način. Dvije godine kasnije, 1985. iz vojske se vraćaju Jurčić i Pelajić, a grupi se pridružuje i novi bubnjar Dražen Šolc. U isto vrijeme dok su svirali s Filmom, Jurčić, Stančić i Pelajić osnovali su skupinu Le Cinema, s kojom su izvodili strane uspješnice punka i novog vala (Ramones, Blondie).

U to vrijeme u Filmu kulminiraju dugogodišnje nesuglasice oko glazbenih ideja i dolazi do raspada originalne postave – Mladen Jurčić odlazi iz sastava i nastavlja svirati s Le Cinema, kasnije osniva skupinu Vještice, da bi nakon Vještica prešao u sastav Šo!Mazgoon, svirao s Gego & Picigin bend, te oformio grupu Ljetno kino.

Godine 1987., Film nastavlja svoju aktivnost pod imenom Jura Stublić i Film, u postavi Jura Stublić (vokal), Robert Krkač (gitara), Dario Kumerle (bas-gitara), Željko Turčinović (bubnjevi) i Bojan Goričan (klavijature). Godine 1989. bendu se pridružuju Davor Vidiš na bubnjevima i Deni Kožić na gitari.

Atomsko sklonište

Atomsko sklonište hrvatski je hard rock sastav koji je nastao 1977. godine u Puli. Za naziv grupe članovi su imali nekoliko prijedloga, ali ih je Obradović ipak uvjerio da je Atomsko sklonište najprihvatljivije ime. Pored Obradovića, koji se može smatrati osnivačem i vođom grupe, prvu postavu Skloništa činili su Sergio Blažić kao vokalni solist, Saša Dadić na bubnjevima, Dragan Gužvan na gitari i Bruno Langer na basu.

Iz marketinških razloga proglašavaju se punk grupom iako nisu ni znali što je to. Uspjeli su zainteresirati javnost iako ih 1977. na koncertima u Puli Puljani ne primaju dobro. Ubrzo im se na klavijaturama pridružuje Eduard Kancelar, a jedan od najznačajnijih nastupa na kojem su se predstavili široj rock publici bio je na Boom festivalu krajem 1977. godine u Novom Sadu. Izvještaj sa Boom festivala ’77 objavljen je u časopisu Džuboks, u kojem su primili pozitivne kritike. Danas bend čini sastav od tri člana, a to su Bruno Langer, Ranko Svorcan i Nikola Duraković.

Ostavi komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

NE PROPUSTITE I OVO!

Zabava

Popularnost online casina među hrvatskim igračima u konstantnom je porastu, no važno je znati da postoje neki priređivači igara na sreću koji definitivno nude...

Povijest

Veliki prasak je jedna od najfascinantnijih stvari u cijelom našem svemiru. Zapravo, što duže o tome razmišljate, sve je fascinantnija! Iako se činilo nevjerojatnim,...

Zabava

Rizk casino stigao je na velika vrata u Hrvatsku i od tada ruši svu konkurenciju pred sobom. Saznajte po čemu je Rizk najbolje casino...

Ljubav

Seks u autu potpuno je normalan, a ljudi ga smatraju privlačnim i uzbudljivim. Smatraju ga čak i uzbudljivijim od onog uobičajenog u spavaćoj sobi...