Dana 8. ožujka 1965. dvije bojne američkih marinaca iskrcale su se na plaže Da Nanga, što je označilo prvi službeni angažman američkih trupa za Vijetnamski rat. Tijekom sljedećih nekoliko godina, dok su Sjedinjene Države eskalirale nesretnim sudjelovanjem u tom sukobu, stotine tisuća Amerikanaca pridružilo se masovnim prosvjedima diljem zemlje – odbijene i ogorčene strašnim krvoprolićem koje se odvijalo u jugoistočnoj Aziji. Iako je antiratni pokret započeo u studentskim naseljima 1960-ih, sve više i više ljudi pridružilo se protivljenju Vijetnamskom ratu u drugoj polovici desetljeća.
Pojava hippie kulture
Hipi-kontrakultura, koja se pojavila krajem 1960-ih, a obuhvaćala je stotine tisuća mladih Amerikanaca diljem zemlje, dosegla je vrhunac tijekom razdoblja eskalacije američkog sudjelovanja u Vijetnamskom ratu i jenjavala kako se taj sukob bližio kraju. No, odbacivanje hipija od glavne američke kulture i njihova prepoznatljiva marka pobune – uključujući dugu kosu i bradu, šareni stil, upotrebu psihodeličnih droga, ljubav prema rock glazbi i ekološki svjestan način života – ostavili bi trajni utjecaj na naciju u svijetu.
Kontrakultura prije nego što je počeo Vijetnamski rat
Na mnogo su načina hipiji šezdesetih godina potjecali iz ranije američke kontrakulture – Beat Generation. Ova skupina mladih boema, među kojima su najpoznatiji Jack Kerouac, Allen Ginsberg i William S. Burroughs, proslavila se 1940-ih i 50-ih odbacivanjem prevladavajućih društvenih normi, uključujući kapitalizam, konzumerizam i materijalizam. Usredotočeni u boemska utočišta poput San Francisca i istočnog sela New Yorka, Beats je prihvatio istočne religije, eksperimentirao s drogom i labavijim oblikom seksualnosti; njihovi sljedbenici postali su poznati pod umanjenim pojmom beatniks.
Tko su bili hipiji?
Kako su pedesete ustupile mjesto šezdesetima, Beats i beatniks postupno su ustupili mjesto novoj vrsti kontrakulture – hipijima. Oni su se zapravo radije nazivali freaks ili love children. Hipiji su bili puno mlađi od beatniksa (mogli su čak biti i djeca Beatsa) i imali su puno drugačiji stil. Slušali su narodnu i rock glazbu, a ne jazz; oblačili su se raskošno, u jarke boje, tamo gdje su Beats i beatniks favorizirali crnu i sivu nijansu. Poderane traperice, trapez hlače, tie-dyed odjeća i cvijeće u kosi bili su veliki dijelovi tipičnog hipi stila.
Najveća razlika između hipija i Beatsa?
“LSD je izašao na scenu.”, kaže Rorabaugh, američki povjesničar, “Hipi kontrakultura, više nego bilo što drugo, odnosila se na uzimanje LSD-a. Traženje duhovnog savršenstva kroz droge, ali posebno kroz psihodelične droge.”
Većina hipija činila je mlade bijelce, muškarce i žene iz srednje klase koji su se osjećali otuđeno od uobičajenog društva i odbacivali su pritisak da se prilagode normalnim standardima izgleda, zaposlenja ili načina života. Noseći dugu kosu i duge brade (muškarci), uzimajući drogu i istražujući duhovnost izvan granica judeokršćanske tradicije, hipiji su nastojali pronaći više smisla u životu – ili se barem dobro zabaviti.
Iako su susjedstvo Haight-Ashbury u San Franciscu i istočno selo u New Yorku bile poznate hipi ekipe, pokret je uspio u cijeloj zemlji. U naslovnoj priči objavljenoj u srpnju 1967., tijekom Summer of Love, časopis Time izvijestio je da je hipi pokret cvjetao u svakom većem američkom gradu – od Bostona do Seattla, od Detroita do New Orleansa, obuhvaćajući oko 300 000 ljudi. Mnogi su se hipiji na kraju odlučili preseliti van grada, gdje su životni troškovi bili niži. U sve većem broju seoskih komuna, hipiji su se pridružili nezadovoljnim političkim radikalima i izbjeglicama Vijetnama, prihvaćajući povratak u zemlju, uključujući slobodnu ljubav, organsku poljoprivredu, vegetarijanstvo, holističku medicinu i konzumaciju marihuane.
Kako su hipiji promijenili kontrakulturu
Među raznim skupinama koje su sačinjavale živahnu kontrakulturu iz 60-ih u Sjedinjenim Državama – uključujući pokret za građanska prava, Black Panthers, gej prava i aktivistice za oslobođenje žena, anarhiste i druge političke radikale – hipiji su se isticali svojim nedostatkom znanja o političkim ideologijama. „Hipi je politika više bila politika nikakve politike. Jedna od stvari koju su hipiji rekli je you should do your own thing, you should do whatever you feel like doing.
Svejedno, nije slučajno što je put hipi pokreta 60-ih vrlo usko pratio putanju sudjelovanja Amerike u Vijetnamskom ratu. Hipiji su glavni autoritet smatrali ishodištem svih društvenih bolesti, koje su uključivale i Vijetnamski rat. Prema Rorabaughu, hipiji su se pridružili političkim radikalima u podršci pokretu za građanska prava i protivljenju Vijetnamskom ratu.
Najpoznatija politička hipi skupina bila je Diggers, anarhistička organizacija osnovana 1966. u San Franciscu. Bili su poznati po tome što su hipijima dijelili besplatnu hranu u parku Golden Gate i vodili besplatnu trgovinu (opskrbljenu ukradenom robom) koja bi pružala odjeću potrebitima. Poput Diggera, Yippies ili Youth International Party (YIP) osnovana je početkom 1968., a cilj je također bio u pokušaju uvlačenja hipija u politiku.
Pored Summer of Love, onog hipi-procvata 1967. godine kada se oko 100 000 ljudi iz cijele zemlje skupilo na Haight-Ashburyju, najpoznatija hipijevska kontrakultura dogodila se u kolovozu 1969. – na Woodstocku. Reklamiran kao three days of peace, music and love, Woodstock je okupio i političke ljude i ljude iz kontrakulture kako kaže Rorabaugh. Zapravo, negdje između 300.000 i 400.000 ljudi, mnogo više nego što su prvotno očekivali njegovi organizatori, pohrlilo je u saveznu državu New York kako bi čuli umjetnike poput Joan Baez, The Grateful Dead, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jefferson Airplane, The Who, Crosby, Stills, Nash & Young i Creedence Clearwater Revival – glazbu koja je potaknula hipi pokret.
Također, ovdje možemo spomenuti kako mnogi fanovi benda Creedence Clearwater Revival tvrde da njihova pjesma Run Through the Jungle govori o Vijetnamskom ratu; spominje se džungla i pjesma je objavljena 1970. godine.
Pad i trajni učinci hipi pokreta
Summer of Love na neki je način označio i početak kraja hipi pokreta. U listopadu 1967., Diggers su održali Death of the Hippie March u San Franciscu kako bi osudili komercijalizaciju hipijevske kulture. Sve je završilo u čuvenom Psychedelic Shopu, ranom hipijevskom hangoutu koji se zatvarao.
Dana 15. studenoga 1969., nekoliko mjeseci nakon Woodstocka, sve veće protivljenje Vijetnamskom ratu kulminiralo je najvećom antiratnom demonstracijom u povijesti SAD-a na kojoj je čak pola milijuna ljudi prisustvovalo prosvjedima u Washingtonu, pored manjih prosvjeda oko zemlja. Mjesec dana kasnije, na drugom hipi okupljanju, glazbenom festivalu Altamontu, izbilo je nasilje u kojem je umrlo pet osoba. U kombinaciji s drugim aktima nasilja, uključujući jeziva Mansonova ubojstva 1969. i pucnjavu učenika u državi Kent 1970. godine, Altamont je donio slobodne stavove generacije ljubavi srušivši se u još jadniju stvarnost.
Do trenutka kada je sudjelovanje Amerike u Vijetnamskom ratu završilo 1973. godine, mediji su uglavnom izgubili zanimanje za hipi pokret. No, hippie kultura postala je mainstream američkom kulturom. Komune koje su izdržale do sredine 70-ih pa čak i dulje, u nekim bi slučajevima bile izvor mnogih trajnih naslijeđa hipija, uključujući proekološke stavove i prakse koji su i danas na snazi. Tako možemo reći da je Vijetnamski rat imao utjecaj na to kako stvari stoje i danas.